Problem zbrinjavanja otpada u Ogulinu, kao i općenito u Hrvatskoj, nije dovoljno osviješten. Ne radi se dovoljno na rješavanju ovog problema, jednako u svim dijelovima Hrvatske – uz časne iznimke! Zbog toga će cijena odvoza smeća drastično poskupjeti, a uz to ćemo plaćati kazne za nepropisno zbrinjavanje.
Poskupljenje cijene odvoza smeća je neizbježno, kako u Ogulinu, tako i u ostalim gradovima i općinama Hrvatske, samo je pitanje koliko će ono biti, a to ovisi o nama samima. Sadašnji način zbrinjavanja, gdje se smeće baca u prirodu, ne pokriva štetu koja se čini okolišu i budućim generacijama.
Da bi izbjegli drastično povećanje cijene odvoza smeća, moramo smanjiti količinu otpada, a ostatak zbrinjavati po propisima. Moramo razvrstavati otpad, prodavati što se može prodati (staklo, papir, plastika, metale), a ostatak zbrinjavati na neškodljiv način – sami, ili plaćati drugima da to učine umjesto nas (CGO Babina Gora).
Najbolje je da sami zbrinjavamo svoj otpad, umjesto da ga vozimo do Babine Gore koja je od Ogulina udaljena 60 kilometara, što je samo po sebi veliki trošak, a uz to tamo ćemo morati plaćati oko 150 eura za svaku tonu otpada koju dovezemo. Bolje je izgraditi vlastiti lokalni centar za gospodarenje otpadom na Sodolu.
Hrvatskoj treba veći broj manjih lokanih centara za gospodarenje otpadom umjesto nekoliko velikih regionalnih. Manji centri koriste jeftiniju i jednostavniju tehnologiju obrade otpada, tehnologiju kojom i domaće tvrtke vladaju pa se na natječajima mogu javiti kao izvođači radova, a kasnije mogu raditi na održavanju, za razliku od velikih regionalnih centara gdje se ugrađuje tehnologija kojom vlada tek nekoliko tvrtki u Europi, a niti jedna u Hrvatskoj. Više manjih centara znači manje transportne troškove. Neki kažu da su regionalne centre progurali lobiji čiji interes je da nam prodaju svoju tehnologiju, a kasnije zarađuju na njenom održavanju.
Ako prvi razvijemo sustav održivog i ekološki prihvatljivog zbrinjavanja otpada, mogli bi od toga profitirati, mogli bi stvoriti nova radna mjesta i pokrenuti gospodarstvo, mogli bi zbrinjavati naš i tuđi otpad i od toga zarađivati. Ogulin i sada prihvaća otpad iz susjednih općina, koje nam to plaćaju, ali se on zbrinjava nepropisno i ekološki neprihvatljivo, tako da se istresa u jamu na Sodolu. Ovakvi centri uz sebe, na održavanju i logistici, vežu brojne poduzetnike i obrtnike, koji dalje uza sebe vežu druge poduzetnike i obrtnike, što se u ekonomiji zove efekt multiplikatora. Da bi se gospodarstvo pokrenulo, bitno je učiniti prvi korak.
Najveći dio komunalnog otpada (oko 50 %) je biorazgradiv. Dakle pola problema bi riješili kada bi ovaj otpad zbrinjavali na prihvatljiv način. Ako se on baca na odlagalište, kao što se do sada činilo, nastaje gorivi plin metan koji je mnogo ja
i staklenički plin nego CO₂. On je i razlog zašto na Sodolu često gore vatre i zašto dolazi do samozapaljenja. Metan je ozbiljan problem, pa je EU izdala direktivu, koju je Hrvatska prihvatila, a koja obvezuje države članice da smanje količinu biorazgradivog otpada i da ga zbrinjavaju na održiv način koji ne ugrožava opstanak ljudi i ostalih živih bića.
Najbolji način kako lokalne zajednice mogu riješiti problem biootpada je da se od njega proizvodi biometan koji se dalje koristi kao energent u kućanstvima ili za proizvodnju električne energije i topline, u kogeneracijskim elektranama sličnima onoj koja je u izgradnji u Poduzetničkoj zoni Ogulin, samo što se umjesto drva kao energent koristi plin. Ovaj koncept ne rješava problem energije, jer ako se sav biootpad pretvori u energiju može se zadovoljiti samo 2% energetskih potreba, ali se na ovaj način smanjuje problem biootpada i stakleničkih plinova.
Staklo, papir, plastika i metali treba odvajati što bliže kućnom pragu, tek iznimno u sortirnici koja bi se nalazila na Sodolu uz reciklažno dvorište. Preostala količina nerazvrstanog otpada, koja bi tada bila daleko manja, odvozila bi se na Babinu Goru ili bi se na prihvatljiv način zbrinjavala na Sodolu.
Sustavno i prihvatljivo zbrinjavanje otpada je u Hrvatskoj na samom početku razvoja – započelo je samo u nekolicini gradova i općina. Ovo je loše, ali s druge strane je to prilika da Ogulin postane lider na ovom području, čime bi ekonomski i ekološki profitirao.
U svijetu se otpad tretira kao sirovina i energent, a zbrinjavanje otpada je unosan posao. Bacanje ovog resursa u prirodu znači rasipanje novca, a uz to trujemo sebe, životinje i biljni svijet, što je krajnje neodgovorno i zdravom umu neprihvatljivo.
Daniel Vukelja, gradski vijećnik SDP-a
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)