Kada počinje život i što učiniti s njime vječna je i zahvalna tema čovjeka od kada je sišao s grane, odnosno, po drugoj teoriji, otkada je Bog od Adamova rebra uspio ustanoviti nestašnu Evu. Ukoliko se uhvatimo Dawinove teorije Porijekla vrste nikako nećemo moći shvatiti zašto je svijet tako pokvaren jer po toj teoriji na životu ostaju samo odabrane vrste živih bića koje vode brigu o svom održanju bez sulude ideje da iskorištavaju svoju, ili druge vrste radi zabave ili stvaranja zaliha i dobara koje ne mogu potrošiti. To bi se možda moglo nazvati luksuzom ili jednostavnije – bolešću!
No, ako uzmemo vjeru, kršćansku recimo, onda ćemo moći pročitati Jahvine misli i riječi kada je stvorio čovjeka i ženu, Adama i Evu: živite i množite se! Ali što se je desilo. Djeca Adama i Eve bila su zdrava, ali njihova djeca, unučad i ostali naraštaj bio je stvaran incestom. A to ni danas nije zdravo. Bog je htio pročistiti pokvareni narod i izvršio je prvi genocid ostavivši samo Noinu obitelj na životu. I njihova potomstva djela su incesta. Pa nakon povratka židova iz ropstva Jahve je naređivao nove genocide onih naroda koji nisu čuli za njega zbog bijede i nepismenosti i, što je napravio? Pogledajte sve naseljene kontinente, pogledajte Hrvatsku. To je sve nabrijano na ljudski rod, vjerojatno zbog incestualnog održavanja ljudske vrste. Daleko su normalniji oni ljudi koji su se održali prema Darwinovoj teoriji porijekla vrste.
Jeste li primijetili da svi ovi ljudi u Hrvatskoj koji ubiju ženu, recimo, pokradu susjeda, firmu ili opljačkaju svoj narod, da njima suđenje nikada neće biti dovršeno, barem neće biti presuda pravomoćna, dok Ustavni sud ne nađe protokolarnu grešku i vrati sve na početak. jeste li primijetili da su svi ti ljudi veliki vjernici, stoga i veliki Hrvati. Na kraju sud donosi rješenje da zbog problema incesta pri stvaranju takve nakaze nije kriv on, već njegovi roditelji i daljnji rođaci kojima je još Jahve naredio da se razmnožavaju. Evo u Ogulinu, recimo, poznajem jednog velikog vjernika kojega sam češće sretao kada je prije Božića izlazio iz crkve sa zornice, prolazio pored mene i onako vjernički nabildan mržnjom obavezno zarežao: Gdje si đubre komunističko? Inače nikada nismo surađivali, nismo razgovarali, ali smo se „upoznali“ preko interneta i zaključili da nismo istog svjetonazora. Za mržnju jednoga „vjernika“ prema jednom čovjeku, to je dovoljan razlog.
I sada dolazimo do krucijalnog pitanja; mogu li se roditelji, ali i sam potomak brinuti o svom životu u ovako opakom svijetu u kojemu jedna odabrana malobrojna klasa osiromašuje taj život ili ga je u stanju i oduzeti. Pri tomu, uglavnom, zbog ogromnog kapitala stečenog na nepošten način neće odgovarati jer je korupcijom pokrio sve svoje prirepke koji su zaduženi za pravo i pravdu.
U ovom hrvatskom društvu pojavljuju se mešetari koristeći zatucanost naroda, gdje se mešetari koriste konzervativnim naukom koji se sada u moderno vrijeme naziva agnotologijom. O agnatologiji ćemo jednom drugom zgodom jer smo ovdje skučeni s prostorom. To je moderna znanost za mentalno sakaćenje naroda, a u našoj sredini su to ljudi poput Dražena Keleminca, Ladislava Ilčića, Željke Markić, na nižoj razini, Gorana Marića, Gotovine, Štira, Plenkovića, Kolinde Grabar Kitarović, na, uvjetno rečeno, višoj razini i, na samom vrhu piramide je Crkva u Hrvata. Svi ovi prozvani elementi bore se za svoj narod raznim dogmama, a korist od te rabote trpaju u vlastite džepove. A što je više naroda, to je više koristi.
Odatle je krenulo da se za svaki život treba boriti svim sredstvima, odatle je nastavljeno da je prekid trudnoće ubojstvo, a netko se dosjetio da bi temeljem toga ejakulacija masturbiranjem bio ekocid! Slijedom uvjeravanja da početak života počima sjedinjenjem onog najbržeg spermatozoida s jajnom stanicom prilikom spolnog odnosa u vrijeme ovulacije, Crkva i ostali konzervativni dio društva usudilo se reći da tog časa počinje život i da se gasi onoga časa kada to bog odluči! U kakvim uvjetima će taj život od svoga začeća do njegova kraja obitavati nije briga onih koji zagovaraju da moraju svakako ostati u majčinoj utrobi dok ne ugleda svjetlo dana, a onda je prepušten na milost i nemilost opisanog opakog društva.
Piše Krešimir Rendulić
P.S. Ovdje ovo razmišljanje ne završava. Završit ću ga za nekoliko dana na ovomu istom mjestu.
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)