Dan svetog Patrika, ili na irskom Lá Fhéile Pádraig, najpoznatiji je nacionalni praznik na ‘smaragdnom otoku’, koji se svake godine slavi 17. ožujka.
ZELENA BOJA
Na taj dan svi se oblače u zeleno, jedu irsku hranu, piju irska piva, likere i whiskey (Guinness, Baileys, Jameson itd.) te odlaze na brojne zabave ili povorke. Zelena boja, kao simbol Irske, podsjeća na popularnu djetelinu, iako je malo znano da se sa samim početcima ovog festivala povezivala plava boja. Tradicija u sadašnje vrijeme nalaže da se onoga koji ne nosi barem nešto zeleno može uštipnuti kako bi se upozorilo na propust.
PRVE PARADE ZA DAN SV. PATRIKA
Prve poznate parade za Dan sv. Patrika održane su u Bostonu 1737. godine, a 1762. godine u New Yorku. Upravo je povorka u najvećem američkom gradu postala najpoznatija i na njoj danas prisustvuje više od milijun posjetitelja te desetci tisuća izravnih sudionika. U čast istoga sveca i katedrala u New Yorku nosi njegovo ime.
Najveća proslava u samoj Irskoj je u Dublinu, a ona traje i po nekoliko dana. Danas se slavlja održavaju diljem zemaljske kugle, u mjestima i državama kao što su Philadelphia, New Orleans, San Francisco, Montreal, London, Birmingham, Japan, Singapur, Australija itd. Neki gradovi u SAD-u čak bojaju fontane ili zebre na cestama u zeleno, a Chicago od početka 1960-ih to učini s cijelom rijekom.
IRSKA
Kako sam blagdan zna biti tijekom korizmenog vremena, proslava vjerskog dijela u Irskoj zna se prebaciti koji dan kasnije, pogotovo ako je petak, kako bi vjernici mogli jesti meso, ponajviše tradicionalnu usoljenu govedinu i kupus, dok je državni dio praznika uvijek određen za dotični datum.
Do početka 20. stoljeća Dan sv. Patrika slavio se kao vjerski praznik, dok je državni praznik postao 1903. godine, a proglasio ga je parlamentarni zastupnik James O’Mara. Prva javna proslava u Republici Irskoj održana je u Dublinu 1931. godine, dok se od sredine 1990-ih pristupilo velikoj kampanji i promociji samog festivala i irske kulture. Ispočetka kao jednodnevna proslava (Saint Patrick’s Day), da bi kasnije postala višednevna (St. Patrick’s Festival).
Na taj dan svi se oblače u zeleno, jedu irsku hranu, piju irska piva, likere i whiskey (Guinness, Baileys, Jameson itd.) te odlaze na brojne zabave ili povorke. Zelena boja, kao simbol Irske, podsjeća na popularnu djetelinu, iako je malo znano da se sa samim početcima ovog festivala povezivala plava boja. Tradicija u sadašnje vrijeme nalaže da se onoga koji ne nosi barem nešto zeleno može uštipnuti kako bi se upozorilo na propust.
PRVE PARADE ZA DAN SV. PATRIKA
Prve poznate parade za Dan sv. Patrika održane su u Bostonu 1737. godine, a 1762. godine u New Yorku. Upravo je povorka u najvećem američkom gradu postala najpoznatija i na njoj danas prisustvuje više od milijun posjetitelja te desetci tisuća izravnih sudionika. U čast istoga sveca i katedrala u New Yorku nosi njegovo ime.
Najveća proslava u samoj Irskoj je u Dublinu, a ona traje i po nekoliko dana. Danas se slavlja održavaju diljem zemaljske kugle, u mjestima i državama kao što su Philadelphia, New Orleans, San Francisco, Montreal, London, Birmingham, Japan, Singapur, Australija itd. Neki gradovi u SAD-u čak bojaju fontane ili zebre na cestama u zeleno, a Chicago od početka 1960-ih to učini s cijelom rijekom.
IRSKA
Kako sam blagdan zna biti tijekom korizmenog vremena, proslava vjerskog dijela u Irskoj zna se prebaciti koji dan kasnije, pogotovo ako je petak, kako bi vjernici mogli jesti meso, ponajviše tradicionalnu usoljenu govedinu i kupus, dok je državni dio praznika uvijek određen za dotični datum.
Do početka 20. stoljeća Dan sv. Patrika slavio se kao vjerski praznik, dok je državni praznik postao 1903. godine, a proglasio ga je parlamentarni zastupnik James O’Mara. Prva javna proslava u Republici Irskoj održana je u Dublinu 1931. godine, dok se od sredine 1990-ih pristupilo velikoj kampanji i promociji samog festivala i irske kulture. Ispočetka kao jednodnevna proslava (Saint Patrick’s Day), da bi kasnije postala višednevna (St. Patrick’s Festival).
Za svetog Patrika se pretpostavlja da je rođen krajem četvrtog stoljeća, a umro u drugoj polovici petog stoljeća. Štuje ga se kao sveca koji je pokrstio Irsku, a među prvim krštenim ljudima bila je tadašnja kraljevska obitelj. Postoji nekoliko legendi vezanih uz njegov život, od kojih je najzanimljivija ona o zmijama, a koja kaže da ih je s Otoka prognao sve do jedne. Činjenično, to je točno, jer danas tamo zaista nema zmija, ali se smatra da se ta legenda koristila kao metafora za nestanak poganskog vjerovanja.
Ono što se zna o sv. Patriku je da je živio u Britaniji. U dobi od 16 godina oteli su ga irski gusari, a za vrijeme zatočeništva preobratio se na kršćanstvo. Tu pak druga legenda kaže da mu je nakon nekog vremena u snu Bog rekao da je vrijeme za napuštanje otoka i vraćanje kući, gdje bi kasnije imao još jedno ukazanje kad mu je rečeno da krene natrag u Irsku. Sveti je Patrik zatim završio svećenićku školu i pošao u Irsku gdje je postao misionar i nakon dugo godina, navodno, umro 17. ožujka 461.
TRADICIONALNI SIMBOLI
Glavni irski simboli, a time i cijeloga festivala jesu irska glazba, s karakterističnim zvukovima gajdi i frula, keltski križevi, djeteline, Leprechauni, tradicionalna pića itd. Vrlo je zanimljiva priča o nastanku keltskog križa. Naime, kako bi sv. Patrik što više kršćanstvo približio poganima, a znajući da oni štuju Sunce, stavio ga je unutar križa, spajajući tako dvije tradicije, i na taj je način nastao danas prepoznatljivi oblik.
Djetelina je pak kod starih Kelta bila sveta biljka, simbolizirala je ponovono rađanje i proljeće, a poslije je njome i njenim listovima sveti Patrik narodu objašnjavao simboliku Svetoga Trojstva. S vremenom su je Irci u potpunosti prihvatili i nosili kao svoj simbol i dio nasljeđa te ponosa.
Leprechaun u originalnom irskom jeziku znači ‘momak malenog rasta’. Potječu još od doba Kelta koji su vjerovali u vilenjake i sluge dobra i zla, a predočavali su se kao svojevrsni čuvari blaga pokraj duge. Iako nikad nisu imali neki dodir s festivalom, s jednim od Disneyevih filmova brzo su se počeli povezivati s cjelokupnim slavljem i tako se ustalili kao neraskidivi dio tradicije. (putovnica.net)
Ono što se zna o sv. Patriku je da je živio u Britaniji. U dobi od 16 godina oteli su ga irski gusari, a za vrijeme zatočeništva preobratio se na kršćanstvo. Tu pak druga legenda kaže da mu je nakon nekog vremena u snu Bog rekao da je vrijeme za napuštanje otoka i vraćanje kući, gdje bi kasnije imao još jedno ukazanje kad mu je rečeno da krene natrag u Irsku. Sveti je Patrik zatim završio svećenićku školu i pošao u Irsku gdje je postao misionar i nakon dugo godina, navodno, umro 17. ožujka 461.
TRADICIONALNI SIMBOLI
Glavni irski simboli, a time i cijeloga festivala jesu irska glazba, s karakterističnim zvukovima gajdi i frula, keltski križevi, djeteline, Leprechauni, tradicionalna pića itd. Vrlo je zanimljiva priča o nastanku keltskog križa. Naime, kako bi sv. Patrik što više kršćanstvo približio poganima, a znajući da oni štuju Sunce, stavio ga je unutar križa, spajajući tako dvije tradicije, i na taj je način nastao danas prepoznatljivi oblik.
Djetelina je pak kod starih Kelta bila sveta biljka, simbolizirala je ponovono rađanje i proljeće, a poslije je njome i njenim listovima sveti Patrik narodu objašnjavao simboliku Svetoga Trojstva. S vremenom su je Irci u potpunosti prihvatili i nosili kao svoj simbol i dio nasljeđa te ponosa.
Leprechaun u originalnom irskom jeziku znači ‘momak malenog rasta’. Potječu još od doba Kelta koji su vjerovali u vilenjake i sluge dobra i zla, a predočavali su se kao svojevrsni čuvari blaga pokraj duge. Iako nikad nisu imali neki dodir s festivalom, s jednim od Disneyevih filmova brzo su se počeli povezivati s cjelokupnim slavljem i tako se ustalili kao neraskidivi dio tradicije. (putovnica.net)