Prošla su ona vremena kada se izlazak na biralište pokrivao s 98 ili 99 posto birača, prošla su vremena kada su se načelnici i gradonačelnici morali biti potvrđeni od predsjednika Republike, koji je pak, biran gotovo pa aklamacijom, bar u ono prvo vrijeme istinske demokracije na dijelovima Republike Hrvatske. Istina, ni prije, a ni poslije 1991. godine, nije bilo slučajeva da je neki kandidat za predsjednika bilo čega nadmašio 100 posto biračkih listića. Izuzetak se dogodio sa Slobodanom Miloševićem neke 1994. godine kada je na izborima skupio 106 posto glasačkog potencijala, no to je bilo u inozemstvu.
S vremenom se politička situacija u Republici Hrvatskoj mijenja i na raznim izborima pojavljuje se sve više kandidata koji nude sebe na razne političke pozicije s ciljem da na demokratski način pomognu narodu da krene u obećano blagostanje. Naravno da takvo političko žrtvovanje ima i svoju cijenu sa zagarantiranom visokom plaćom bez pokrića, ali još i uz dodatne prinadležnosti: dodatak na odvojeni život, troškovi putovanja po tuzemstvu i inozemstvu, korištenje bankovnih automata i mobitela, povlaštenih restorana i vinskih podruma. U intelektualnom smislu radi se na podizanju svijesti, savjesti i znanja kupnjom diploma raznih težina; za obične i diplomirane inženjere, magistre, doktore, pa sve do plagiranih znanstvenih radova. Uz to idu još i računi naplativi iz proračuna za neizvršene radove na poboljšanju gospodarstva, školstva, zdravstva, sporta, raznih komunalija i naravno, kurikularne reforme.
Sve ovo začinila je neumorna stvarateljica izvrsnih performansa po gradu Zagrebu sa širokim dijapazonom da ju svak može razumjeti. Svoj performans zna izvesti potpuno gola, jašući na najljepšoj životinji – konju. Ne zbog toga što želi pokazati svoju golotinju i svoje obline, već zbog toga što se ne stidi sebe; ni tijela, ni duha. Rekla je nedavno u ime žena ovako: Od pojave patrijarhata društvene strukture nam pokušavaju oduzeti pravo na orgazam i užitak, a dalje je nastavila za oba spola; tako dobivamo ljude koji imaju strah od užitka, a neki strah i od života. Stvaraju se poslušnici i poltroni. Tako Crkva odgaja svoje sjemeništarce, ovi svoj nepismen puk, a crkvena i politička klijentela u zagrljaju odvode svoje vjernike i svoje građane, – u prošlost.
Ako se nakon preambule ovoga uratka spustimo u svoju ogulinsku sredinu, zateći ćemo upravo ovakvo stanje. Gospodarstvenu sirotinju koja iz Ogulina bježi što dalje od njega. U njemu ostaje državna, županijska i gradska birokracija zaposlena prema podobnosti jedine nam stranke osuđene za globalni kriminal na razini države, a ovi naši drže samo lojtre osiguravajući tako za sebe skromne, ali ipak, pozicije. Za takve pozicije nije potrebna neka posebna reputacija, neko znanje ili kreativnost. Za to je potrebna podobnost i poslušnost, nije potrebno izvršenje programa zacrtanog u izbornoj kampanji, već lagodno istjerati mandat da bi se dobio sljedeći. Ako bi se nešto radilo, postoji opasnost pogriješiti. Zato smo bez nekih problema dali odbijenicu zaposliti gospođu Zielinsku -Vorkapić koja je, kao nova Ogulinka, ponudila svoje usluge Gradu Ogulinu, jer je završila studij za korištenje sredstava europskih fondova, a takvog je kadra vrlo malo.
U Ogulinu je doista krajnje vrijeme da izvršimo promjene, pa makar bile u samo jednom mandatu. Trebamo probati, jer izgubiti nemamo što. Zato je potrebna kritična masa. Ako znamo da je biračko tijelo HDZ-a stabilno i disciplinirano, ako znamo da je biračko tijelo SDP-a stabilno, ali manje disciplinirano, ostaje nam dio biračkog tijela koje je neodlučno ili apstinira. Dio tijela koje apstinira ogroman je. Kreće se između 40 i 50 posto i tu treba tražiti dio kritične mase koja odlučuje da li će doći do promjena ili zadržati status quo. Stoga ovi neodlučni neka krenu na izbore!
U drugom krugu izbora za ogulinskog gradonačelnika nalaze se mladi školovani ljudi koji, a uz pravnog stručnjaka i stručnjaka za EU fondove, znat će programe uputiti na pravo mjesto kako bi poboljšali opće stanje življenja u Ogulinu.
Kada bi izlazak glasača bio oko 60 do 70 posto, kandidati: Dalibor Domitrović, Ivana Salopek-Šumonja i Danijel Vukelja ne bi smjeli imati većih problema iznijeti pobjedu za promjene.
Piše Krešimir Rendulić
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)