Mladić X. Y. umro je od overdosea u Zagrebu (datum je nevažan, a pojava postaje svakodnevna). Jedan drugi overdozirao se i umro u Splitu. Naravno, droga i kod nas sve više uzima danak (i živote), pa i time grabimo krupnim koracima prema tzv. razvijenoj, demokratskoj Europi i isto takvom svijetu. Jasno je onda da toj i takvoj pojavi dolikuje i strano ime. No nije bila dovoljna samo starija njemačka akvizicija dozirati (pisano, naravno sa z), posuđenica koja znači određivati dozu, npr. lijeka ili zračenja te davati što malo-pomalo (npr. informacije na kapaljku). Trebao je još jedan strani dizajnerski dodatak, ovaj put u obliku engleskoga prefiksa.
Nije rijetkost da se stranoj riječi dodaju hrvatski prefiksi, npr. prekvalificirati, nehomogen, netransparentan, nedefiniran itd. Tako se moglo postupiti i u navedenim slučajevima nesretnih mladića koji su se predozirali i od toga – dakle od predoziranja – umrli. No čini se da naš svijet svemu voli dati dašak neke bjelosvjetskosti, a to danas može, naravno, samo engleski jezik. Tako je overdose u hrvatskim novinama osvanuo u potpuno engleskom obliku, napisan bez ikakvih navodnika ili kurziva, tako samorazumljivo kad da piše grah ili krumpir. Glagol overdozirati pak kombinacija je engleskoga prefiksa i starije posuđenice iz njemačkoga jezika, dozirati. Zašto onda predozirati nije valjalo? Novinar se potrudio učiniti sve samo da od hrvatskoga jezika ne ostane ni traga, čak ni u tvorbenom elementu – predmetku ili prefiksu.
(Prof. Nives Opačić)