Aktualno Kolumne Pogled sa strane S vama kroz svaki dan

Ogulinski Skadar

Za Ogulince bi bilo dobro da se veliki vodostaji rijeke Dobre događaju što češće i da nam dijelovi Ogulina poplavljuju u razumnom roku kako bi na djelu mogli vidjeti naše političare naviknute na rad za javno dobro. Nema dugo kako je Dobra skoro nadmašila i onu katastrofalnu poplavu iz 1999. godine, ali ima dugo od 1999. do danas, a da se po pitanju eventualno novih poplava nije učinilo ništa.
Sjećamo se kako se nakon te poplave iz 1999., istog mjeseca te godine ministrica europskih integracija (?) Ljerka Mintas Hodak spustila helikopterom na stadion Jedinstva, kako bi pružila poptoru Ogulincima u moralnom smislu, a proglašenjem elementarne nepogode župana Vlade Jelkovca trebalo je Ogulince obeštetiti i u materijalnom smislu. Ogulinci su se obradovali kako im HDZ-ova vlast stavlja melem na ranu, ali je vlada sasvim slučajno, melem zamijenili za sol. Ogulin je bio potopljen do praga crkve Svetog križa pa su materijalne i duhovne štete bile gotovo nemjerljive.
Duhovnu poptporu dala je vlada RH preko ministrce  Mintas Hodak, ali su materijalnu pomoć oštećeni građani dobivali na kapaljku. Komisije su popisale štetu koja je prema neprovjerenim podacima mogla iznositi oko 35 milijuna kuna (izjava bivšeg župana Ivana Vučića od prije nekoliko dana). Ako je oštećenima odvojeno milijun kuna; to je recimo 3 (tri) posto od stvarne štete. Mislim da je to i učinjeno jer je samo nekoliko ljudi s najvećom štetom dobilo maksimum od 10 tisuća kuna, a ostali ostalih 900 tisuća. Naravno da većina ljudi nije dobila ništa!
Zato, dragi moji oštećeni, ne nadajte se obeštećenju, jer ako novaca nije bilo dovoljno 1999. godine, ove ga godine neće biti nikako.
Što mislite da li nakon stotine proglašenja elementarnih nepogoda zbog požara, olujnih nevremena i poplava ove godine; gradske, županijske i državne vlasti imaju i lipu sredstava za saniranje takve štete običnim smrtnicima?
Možete zamisliti proračun Grada Ogulina ogoljen do kože, županija nešto ima jer bivši župan je pazio samo na sredstva i kad je bio gradonačelnik, a možete li zamisliti našu Lijepu i njen proračun koji raste samo u onom dijelu koji se odnosi na strane kredite koji će nas uskoro baciti u bankrot. Ovo ne piše ekonomski stručnjak, već građevinski koji osjeća kako spašavamo trgovačke firme Agrokora, političke stranke i razne udruge koje ne stvaraju dodane vrijednosti, a ne vodimo brigu o domaćem graditeljstvu koje se raspada zbog neorganiziranosti i pomanjkanja građevinskih radnika koji bježe u organizirane države unutar Europske unije, Kanade, SAD-a, Južne Amerike i Australije. Postavlja se pitanje u hrvatskom društvu tko će plaćati račune opljačkane Hrvatske i zaštititi ju od raznih sanadera, vidoševića, čermaka, todorića…
Ogulince pored egzistencije interesira i sigurnost toga grada od poplava kakve su bile 1999. i 2017. godine, i one u međuvremenu koje su bile manjeg intenziteta, ali dovoljne da ugroze ne samo materijalno, već i duhovno stanje njihovih stanovnika. Dovoljno vam je da vratite vrijeme unatrag i na Nešinim blogovima pronađete kada je sve Dobra ugrozila Ogulin. Nešo već gleda „ukriž“; jednim okom rast razine Dobre, a drugim dubinu vode u podrumu svoje kuće.
Dok izgradimo retenciju, tko ju izmisli, zadovoljit ćemo se naporima Stožera civilne zaštite uz moralnu podršku vizionara blagostanja Hrvatske, kao što su premijer Andrej Plenković i ministri  Davor Božinović, Tomislav Ćorić, Damir Krstičević.
Kada podmirimo sve dugove onih gore spomenutih pljačkaša i kada Krstičević ugovori eskadrilu borbenih aviona, sva preostala sredstva usmjerit ćemo na otkup potrebnih privatnih parcela koja bi se trebale potopiti izgradnjom retencije u Hreljinu Ogulinskom zajedno s kućama zaseoka Mirići. Onda ćemo, naravno pod hitno dobiti i građevnu dozvolu da bi u osam faza mogli izgraditi ogulinski „Skadar“.
Piše: Krešimir Rendulić
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)