Zastanite, usporite!

Da li ste među masom ljudi pretrpanih svakodnevnim obvezama, planovima, projektima, zadacima, kućanskim poslovima, aktivnostima, koji svašta žele a nemaju dovoljno vremena za sve. Ako jeste preporučam da nastavite čitati.
ZASTANITE, USPORITE! Ne dozvolite da život prođe mimo vas, da se osvrnete jednog dana iza sebe i shvatite da ste u tom trčanju kroz život zaboravili živjeti. Život nisu samo obveze i radni zadaci. Život je lijep, pun je čuda i radosti kojih valja češće biti svjestan.
Informacije, hranu i medijske poruke danas konzumiramo vratolomnom brzinom kakva je bila nezamisliva još prije dvjesto godina. Svi naši rasporedi pretrpani su kojekakvim zadacima i obvezama, jurimo s jednog mjesta na drugo, žurno se spremamo u jutro a onda kolabiramo u krevet na kraju dugog, užurbanog dana. Problem se sastoji u tome da nismo „napravljeni“ za takvo funkcioniranje. Naša su tijela i umovi predviđeni za usporeniji ritam života. Možda smo u stanju podnijeti veliki stres koji je posljedica toga što nas progoni kakav grabežljivac, ali nismo u stanju podnijeti stalne preopterećenosti te stalni iscrpljujući ritam budnog života. Kao posljedica toga, umorni smo, iscrpljeni, i nesretni. Naučite živjeti sporije i bit ćete sretniji i, što je isto tako važno, učinkovitiji i produktivniji. Nećete naučiti kako poduzeti više u manje vremena već kako bolje obavljati zadatke i to prave.


Koncentrirajte se na ono što radite i samo na to što radite. Multitasking se nije pokazao toliko efikasnim kao kada ste koncentrirani samo na jednu radnju i kada svu svoju energiju i vrijeme usmjerite samo na to što radite. Na taj ćete način odraditi zadatke učinkovitije i sa manje stresa.
Usporite prilikom obavljanja zadataka. Polaganiji rad može biti produktivniji od ubrzanog koliko god to zvučalo kontradiktorno. Selektirajte sve svoje obveze koje su vam nametnute ili ste si ih sami nametnuli. Ako ste pretrpani njima oslobodite se nekih koje nisu toliko važne za vas i vašu blisku okolinu.Ne mora se sve odraditi. Zaista ne mora. U našim je glavama da možda moramo. Samo se pitajte što se najgore može dogoditi ako nešto ne odradite ili odgodite. Kada shvatite da se ništa neće dogoditi, barem ništa važno, onda ćete lakše to i otpustiti.
Ja sam si kupila majicu sa natpisom „Ništa ja ne moram, ja sam se namorala“ koja me podsjeća da je zaista tako kako piše.
Odredite prioritete kroz dan i obavljajte prvo ono najvažnije, a potom ako vam preostane slobodnog vremena i ostalo što bi željeli. Na taj način ćete biti zadovoljni na kraju dana jer će biti učinjeno ono što vam je zaista važno. Ako i ne uradite sve željeno nećete osjećati frustracije jer je ono što je ostalo neriješeno manje važno i može čekati.


Radite više ono što volite, manje ili po mogućnosti nikako ono što ne volite. Ja primjerice ne volim brisati prašinu i sada rjeđe to radim. Oslobodila sam samu sebe pritiska da kuća mora biti bez prašine. Kada i brišem prašinu razmišljam što pozitivnije o onome što radim, primjerice zahvaljujem da imam po čemu brisati prašinu . Ne pali uvijek, ali što se više trudim češće mi uspijeva.
Okruženje u kojem radite i obavljate svoje radne zadatke je također važno. Probajte ga učiniti što ugodnijim. Dok peglate, vozite auto ili kuhate pustite si muziku koju volite i uživajte u odličnim skladbama. Kada pišete neki važni projekt osigurajte si mir, tišinu i ugodnu temperaturu. Kada čitate, kupate se i sl. natočite si čašu finog napitka (čaj, vino, što god volite) i upalite aromalampicu sa finim mirisima. Sve što radite može biti ugodnije i opuštenije ako si tako napravite.
Ne jedite stojeći, na brzinu, hladnu hranu. Jedite sporo i razmišljate o tome što jedete, po mogućnosti hranu koja daje organizmu energiju i zdravlje. Uživajte u obroku i u osjetu okusa. Više je dobrobiti za to: gubiti ćete na težini, imati bolju probavu, biti pod manjim stresom, uživati više u hrani.
Dok vozite auto također usporite. Pitajte se da li ćete zaista zakasniti na odredište ako malo usporite. Sporijom vožnjom ćete uštedjeti gorivo, manje se živcirati, manje ugroziti sebe i druge u prometu, kao i biti mirniji,opušteniji.
Djeca su nam najbolji primjer života u „slow mode-u“, bilo dok se igraju, jedu ili su zaokupljeni nečim njima jako važnim. Na faci im piše: ne požuruj me (za odlazak na spavanje), ne prekidaj me (u igri) ili ne tjeraj me (jesti ili raditi što ne volim).Trebali bi se češće ugledati na njih.
Osobno nisam uspjela usporiti u svakom segmentu života, ali se trudim. Trudeći se uviđam sve prednosti smirenosti i laganijeg tempa: opuštenija sam, organiziranija, kvalitetnije obavim ono što radim, promatram više ljude i situacije u kojima se nalazim što me budi i razvija empatiju, zahvalnost i razumijevanje drugih, ali i same sebe. Sporijim tempom fokusiram se više na ono što radim. Što god to bilo više sam u sadašnjem trenutku i razumijem poantu življenja. A ono najvažnije od svega – manje mi promiču ljepote kojima sam okružena: osmijeh drugih, pjev ptica, zvukovi prirode i skladbi, boje….

Petra Gerić

(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)

Komentari