Obrazovna reforma

Otkad je stvorena suverena Republika Hrvatska imamo nagon da u društvo neprestano ubacujemo pojmove reformi u svakom od dvadesetak ministarstava i stotinjak raznih agencija. Za svaku od tih reformi moramo osnovati i povjerenstvo od desetak-dvadesetak članova, koje će se mijenjati s promjenom aktualnih vlada i, sva će povjerenstva biti potpuno apolitična, to jest; bit će nabildana strukom.

Ako izuzmemo financijsku reformu, druga najvažnija reforma je odgojno-obrazovni proces, a taj proces možete nazvati na sto načina; kurikularna reforma, kurikulska reforma, naukovna osnova, nastavni uputnik, nastavni kurikul (a ne kurikulum) i možda još kako.Mi smo ju nedavno službeno nazvali „Cjelovita kurikularna reforma“, što baš i ne odgovara duhu hrvatskoga jezika, ali se svakako najsporije kreće kroz društveni život jer je započela još 1991. godine. Te ju je godine započeo Franjo Tuđman baš kroz hrvatski jezik, smatrajući se pozvanim, kao predsjednik svih Hrvatica i Hrvata pa i ostalog pučanstva Republike Hrvatske, da u svezi i glede toga jezika pratimo strogo njegov pravopis, sintagme i termine u javnom prostoru. Tako je nastao novohrvatski jezik kojega i danas nacionalno osvješteni građani najrađe upotrebljavaju. Tako smo u svoj rječnik ubacili zrakoplov, zrakomlat, vodoplov, glasovanje, izvješće, sveza, potrebito (u krivom značenju) i niz drugih riječi kako ih je izgovarao Franjo Tuđman, ne bi li se što dublje uvukli u – novozbor.

Vjerojatno je zbog toga i akademik Vladimir Paar 5. ožujka 2018. godine podnio ostavku na mjesto predsjednika Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti uz obrazloženje: “»Cjelovita kurikularna reforma« zanemaruje nacionalni identitet i nameće jednoumni svjetonazor. To je naročito problematično u predmetnim kurikulima Hrvatski jezik i Povijest, primjerice u odnosu na hrvatski jezik i Domovinski rat, a i u drugim predmetima kao primjerice u biologiji;….“ Vjerujem da je i akademik Paar pod ovim: „… nameće jednoumni svjetonazor“ podlegao gledanjima akademika viteza Željka Reinera, Željke Markić, Ilčića, Batarela, Keleminca, generala Glasnovića i onoga vrhunskog ginekologa sa Svetog duha koji je svojevremeno u emisiji Nedjeljom u 2 izjavio da je njemu najstručnija knjiga iz koje je naučio sve o medicini bila – Biblija!

Eto, tako su najvažniju reformu svakoga društva – obrazovnu -, koja je ipak za razliku od drugih krenula, zaustavili zbog navodno lijeve orijentacije, pošto se ona nije obazirala na Crkvu i Bibliju, smatrajući da je Republika Hrvatska sekularna država kako je Ustavom zagarantirano.

Našu zadnju obrazovnu reformu proveo je Stipe Šuvar sredinom 70-ih godina prošloga stoljeća i bazirala se na strukovne škole, što je bilo vrlo razborito, ali je zahtijevalo i doradu sustava, a ne samo kritiku. Reformu je proveo u svojstvu ministra kulture SRH. Htio je obrazovanje prilagoditi udruženom radu, a ova „Jokićeva“ tržištu rada. No, izgleda da obrazovnu reformu trebaju stvarati akademici i mnogobrojne udruge koje će biti u stanju pratiti nauk Crkve. Crkva nakon križarskih ratova, inkvizicije, indulgencije, …, oprost grijeha i susrete s bogom danas daje na drukčiji način, premda su vjernici ostali privrženi, ne toliko vjeri, koliko vjerskim ideolozima – župnicima i biskupima.

Da više ne teoretiziram, opisat ću vam kako je GRO Izgradnja Ogulin provodila Šuvarovu reformu srednjeg školstva u dvije ili tri generacije u vremenu između 1974. i 1985., kako bi dobili kompetentne radnike zidarske, tesarske i armiračke struke u Školi učenika u privredi gdje su se već školovale obrtničke struke. Ogulin je tada pripadao Zajednici općina Rijeke koja je inicirala i financirala stručnu nastavu koju su izvodili inženjeri zaposleni u GRO Izgradnji. Opće predmete svi su učenici slušali zajednički.

Poanta ove kolumne je obrazovna reforma koja je provedena, za razliku od ove tekuće koja se neće provesti nikada! I što je najvažnije mi smo tada odgojili vrhunske zidare, tesare, armirače i nekoliko tehničara koji su iz ove škole završili i 4. razred u Rijeci. Svi su oni radili u Izgradnji, a poslije 1991. širom Hrvatske, Njemačke, Italije ili privatno kao građevinski poduzetnici. Mnogi od njih i danas rade ponosni što su im; Šuvarova obrazovna reforma, politika Zajednice općina Rijeke i Izgradnja priuštili strukovno i opće školovanje.

Piše Krešimir Rendulić

(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)

 

Komentari