Što vas kupuje – što kupujete?

Na što padate ili što vas to privuče da kupite određeni proizvod? Lijepa ambalaža, udobnost, poznati/provjereni proizvođač, dobra reklama, cijena, fini okus ili možda sastav?
Promatrajući navike ljudi prilikom kupovine zapažam da kod kupnje odjevnog predmeta ili obuće prednost daju udobnosti, lijepom izgledu i cijeni, kod kozmetičkog proizvoda proizvođaču, teksturi, ambalaži, mirisu i cijeni, dok kod prehrambenog proizvoda finoći i cijeni. Mislim da je sastav proizvoda većini ljudi pri kraju ljestvice važnosti kod kupovine, što je žalosno jer bi trebalo biti pri vrhu. S druge strane je shvatljivo jer je razlog needuciranost, a ne nemarnost. Ljudi ne znaju što pojedine sirovine i njihove oznake na proizvodu znače, čemu služe, koliko su dobre ili štetne i koje posljedice za zdravlje čovjeka mogu imati ako ih konzumiramo u većim količinama. Vjerujem da bi bili kritičniji kada bi bili educiraniji. Preporučam da nastavite čitati dalje i osvjestite važnost toga što unosite u sebe kroz prehrambeni i kozmetički proizvod, te tkaninu. Važno je i što udišemo, na čemu spavamo, što pijemo,magnetna polja oko nas itd…, ali o tome neki drugi put 

Zavirimo malo u prehrambene namirnice i što sve možemo naći u njima:
Aditivi se dodaju u hranu da bi ju se obojilo, konzerviralo, kako bi joj se stabilizirao okus i sl. Postoje prirodni aditivi poput limunske kiseline i pčelinjeg voska te umjetni aditivi. Većina aditiva nije štetno, a oni koji mogu biti opasni za zdravlje moraju se po važećim propisima koristiti u ograničenim količinama. Ipak, to nije dovoljna zaštita potrošača jer potrošač ne zna koliko neke namirnice smije pojesti, a da ne unese pre veliku količinu štetnog aditiva u sebe.
Niža tablica vam prikazuje koji su to sve adititi, njihovi brojevi i koliko su sigurni ili štetni.
Popis najčešće korištenih aditiva, njihovi E brojevi i (ne)sigurnost za upotrebu
Sigurni za upotrebu Štetni za upotrebu

Od čega se izrađuju tkanine za odjevne predmete i čime se bojaju?
Tekstilna industrija na tržište plasira odjeću u kojoj ima cca 8000 sintetskih kemikalija. Zavaravate se ako mislite da ćete ih izbjeći tako što ćete zaobilaziti kineske trgovine i odjeću sa štandova tržnica jer je njima natopljena i odjeća najpoznatijih casual, luksuznih i sportskih brandova. To je dokazano kada je 2013. Greenpeace International objavio rezultate istraživanja na 141 odjevnom predmetu iz 29 zemalja svijeta.
Dvije trećine sadržavale su nonilfenol etoksilate (NPE) koji štete hormonalnom sustavu, četiri vrlo visoke količine toksičnih ftalata za koje je poznato da su opasni za reproduktivni sustav, a dva proizvoda su imala tragove kancerogenih amina koji nastaju uslijed korištenja azo-boja.
Liječnici širom svijeta kod pacijenata uočavaju sve veću učestalost alergijskih reakcija izazvanih sintetskim vlaknima iz posteljine, odjeće, navlaka za auto-sjedala, sportske odjeće, madraca i niza drugih predmeta izrađenih od tkanina. Među najčešće registriranim alergijskim reakcijama na sintetske kemikalije iz tkanina su osipi i oštećenja kože, mučnina, neobjašnjiv umor, osjećaj pečenja i svrbeža na koži, neobjašnjive glavobolje, zamagljen vid, otežano disanje, učestale infekcije sinusa kakve pacijent ranije nije imao, iznenadna upala i bol, posebice u mekim tkivima. Stoga, imate li neku misterioznu bolest ili zdravstveni problem koji nikako ne prolazi, a sve pretrage govore da nema patoloških stanja, možda biste trebali razmisliti o materijalu od kojeg je sačinjen neki odjevni predmet ili posteljina koje koristite.
U WWF-u (Svjetska organizacija za zaštitu prirode) su posebno zabrinuti zbog jednog relativno novog aditiva u tekstilnoj industriji, a riječ je o perfluorinatima (PFC), među kojima je i neprianjajući aditiv teflon. Te kemikalije sve češće se koriste u proizvodnji odjeće zato što joj produžavaju vijek trajanja, a i smanjuju gužvanje. Većina odjevnih predmeta na kojima stoji oznaka “bez glačanja” (“no-iron”) sadrži PFC.


U skupinu tkanina koje nose najviše rizika spadaju:one koje imaju oznaku da se ne gužvaju, da se ne skupljaju u pranju te da nisu osjetljive – takve tkanine otpuštaju formaldehid; one koje ne upijaju znoj i brzo se suše – takve tkanine sadrže fluoropolimere (sličan sastav kao teflon) koji se koriste zato što sprečavaju upijanje vode i ulja; one koje sprečavaju znojenje i neugodne mirise – sadrže kemikalije koje djeluju kao baktericidi i fungicidi, triklosan i nano čestice koji su opasni neurotoksini i iritansi.
Najopasnije mogu biti tamne i žarko obojane tkanine. Najmanje toksina biti će u bijeloj i svijetloj odjeći te onoj od prirodnih materijala. Tkanine koje sadrže formaldehid povezuju se s čak 30 posto većom učestalošću raka pluća, iritacijama kože i dišnog sustava te kontaktnim dermatitisom.
Najsigurnije su tkanine izrađene od prirodnih vlakana: Pamuk – i dalje je jedan od najkvalitetnijih i za zdravlje najsigurnijih izbora, posebno organski pamuk; Lan – jedno od najčvršćih prirodnih vlakana; Konoplja – prirodno je otporna na insekte, pa u uzgoju nisu potrebni fungicidi, herbicidi ili pesticidi; Svila – kraljica tkanina pouzdan je prirodan izbor, no pripazite je li obrađena sintetskim bojama; Vuna – iz organskog uzgoja.
ZANIMLJIVOST: obična majica kratkih rukava izrađena od neorganskog pamuka sadrži oko 150 grama pesticida i umjetnih gnojiva. Zanimljivo je znati i da se četvrtina svih umjetnih gnojiva u svijetu koristi upravo u proizvodnji pamuka, što je još jedan dobar razlog za izbor odjeće od organskog pamuka.
Pazite na “made in China” jer je Kina zemlja koja ima najmanje kontrola i u kojoj se formaldehid najviše koristi.

A što se nalazi u kozmetičkim proizvodima?
Prvo pravilo kod čitanja sastava jednog kozmetičkog proizvoda je da su na vrhu popisa sirovine kojih ima najviše, a na dnu one kojih ima najmanje. Što je popis kraći, to je bolje za nas. Iznimka su proizvodi s puno aktivnih sastojaka. Obično su popisi sastojaka podugački radi dodavanja određenih alkohola, parabena i konzervansa koji nisu preporučljivi jer mogu puniti pore i isušivati. Na početku popisa proizvoda obično je voda, ulje ili neka vrsta alkohola. Idealno je da pri vrhu bude Aloe vera ili kakva cvjetna vodica ( hidrolat) no treba izbjegavati kada vidite alkohol na početku popisa. Drugi sastojak bi trebao biti aktivni sastojak , no vrlo često proizvođači stavljaju na to mjesto naftne derivate poput parafina i vazelina koji nisu od puno koristi za nas.Treće mjesto bi trebalo pripasti biljnom ulju ili ekstraktu ( npr. shea butter, ulje sjemenki grožđa..), antioksidansu ( c vitamin, askorbinska kiselina …) ili umirujućim sastojcima ( provitamin B5..). Na kraju idu konzervansi, dok parfemima ne bi trebalo biti mjesta na popisu.
U širokom luku izbjegavajte SLS ( Sodium Laury Sulfate ili natrijev lauril sulfate) i SLES ( Sodium Laureth Sulfate), koje najčešće nalazimo u šamponima i sredstvima za higijenu. Odlično se pjene ali isušuju kožu. Mnogi alkoholi će također isušiti kožu pa ih je dobro izbjeći,što ne znači da treba izbjegavati sve vrste alkohola. Kada piše Alcohol, Alcohol denat, Ethanol, Metanol i slično proizvode izbjegavajte jer isušuju i nadražuju. S druge strane kada vidite u sastojcima Stearyl Alcohol, Cetyl Alcohol, Cetearyl Alcohol, Lauryl Alcohol, Myristyl Alcohol i slično nisu štetni niti isušujući alkoholi a spadaju u masne alkohole koji se koriste kao emolijensi i njegujući sastojci, ali zato su komedogeni i često začepljuju pore. Alcohol free oznake ne znače da proizvod ne sadrži alkohol. Ova oznaka znači da proizvod ne sadrži denatuirani alkohol.
Mineralna ulja ( petrolej, Paraffinum Liquid, Petrolatum, vazelin..) svakako treba izbjegavati. Parafin čini nepremostivu prepreku koja ne dopušta koži da diše, zatvara pore što dovodi do mitesera i proširenih pora. Također paziti na parfeme, odnosno mirise u proizvodima. Žene koje imaju osjetljivu kožu svakako moraju izbjegavati u proizvodima Limonele, Linalool, Citronella, Geraniol, Citral, Benzyl Benzoate, Eugenol. Boje u kozmetici bi također trebale biti na kraju popisa sastojaka . Njih je najlakše prepoznati po oznaci CI i brojevima. Dobro je znati i za prirodne boje : CI 75100-CI 77947.
Znate onaj osjećaj instant glatkoće, popunjavanja neravnina i bora te glatke i sjajne kose. Upravo za takav instant efekt zaslužni su silikoni u sastavu. Osim stvaranja sloja, silikoni služe i da se proizvod dobro razmazuje. Silikoni su vrlo velike molekule koje ne mogu prodrijeti u kožu pa prema tome nisu aktivni već pomoćni sastojci. Najlakši način kako ih prepoznati u proizvodu su riječi koji završavaju na “cone” (dimethicone, amodimethicone, cyclomethicone, cetyl dimethicone, cyclopentasiloxane..). Silikone ćete naći skoro svugdje: kreme za njegu lica i tijela, šamponi, balzami, maske, puderi, rumenila itd.
Silikoni u principu nisu štetni, komedogeni niti iritativni, posebno ne u koncetracijama koje se koriste u kozmetici ( od 0,005 do 30 %) i zapravo silikoni nemaju nikakvu funkciju njege već samo stavaraju instant učinak. Kada nanesemo kremu, losion za tijelo ili kuru za kosu postižemo odmah vidljivu zaglađenost kože i kose ali takav efekt traje samo dok se proizvodi ne isperu s kože i tada se suhoća i stanje vraća na staro. Isto tako, kako silikoni stvaraju sloj na koži moguće je da znoj ne hlapi s kože već se zadržava ispod sloja što može dovesti do iritacije ili začepljenih pora.
Kod odabira dezodoransa birajte one koji nisu antiperspiranti sa štetnim aluminijem i bez parabena. Parabeni su vrsta konzervansa u širokoj primjeni u hrani, lijekovima, kozmetici i farmaceutskim proizvodima, dakle njihova namjena jest spriječiti i usporiti mikrobiološku kontaminaciju navedenih pripravaka.
Najčešći parabeni koji se koriste u kozmetici su metil-paraben, etil-paraben, propil-paraben, izobutil-paraben i dr.Unatoč njihovoj sveprisutnosti i praktičnoj korisnosti u suvremenoj kozmetologiji, o parabenima se već duže vremena raspravlja na svjetskoj razini zbog njihovog mogućeg rizika na reproduktivno zdravlje, ali i druge organske sustave. Određeni broj toksikoloških preglednih radova ukazuje na njihov rizik u razvoju karcinoma dojke, uz sugestiju kako je prisutnost parabena u organizmu povezana s primjenom kozmetike za njegu tijela.
Pripazite i na natuknice : “dermatološki testirano”, “prirodno”, “bez mirisa”, “biljno”, “alergijski testirano” i slično. Zakon ne definira značenje tih pojmova. Na primjer “prirodni proizvod” ne mora značiti da nema sintetskih sastojaka . Postoji danas mnogo prirodne kozmetike, a zapravo je toga jako malo prirodno.

Probala sam skratiti temu koliko god je moguće. Onima kojima je tema interesantna i željni su dodatnih informacija iste mogu pronaći u raznoj literaturi i na internetu, pa samo izvolite 😉

(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)

Slične savjete, osim na stranicama OGportala možete pronaći i na Facebook stranici  Aromaterapija.Laroma

Komentari