DOBRO JUTRO, HRVATSKA! BOLNO BUĐENJE NAKON NAJVEĆEG USPJEHA U POVIJESTI Kada je on izašao sve se raspalo: Ovo je glavni razlog gašenja Vatrenih!
Kada se Hrvatska 1998. godine suočila s prvim epizodama nastavka života poslije bronce, doživljen je natjecateljski neugodan poraz u Irskoj. Bilo je za očekivati, s obzirom na mentalitet našeg okruženja, da će produženo snivanje ruskih pohoda Srebrnih biti zaključeno na sličan način. No, ono što se nije moglo ni pomisliti, to je da bi se dogodilo na ovako ružan način.
Bolno buđenje nakon najvećeg uspjeha u povijesti bilo je uz najteži poraz od osnutka Vatrenih prije 28 godina! Možda će zvučati čudno, ali nama se čini da je ovakav dramatičan ishod i najbolji lijek da se Vatrene i okruženje na vrijeme vrati u realnosti. Sjajan turnir u Rusiji nešto je što će biti fantastično u povijesti Hrvatske, ali nakon turnira svijet ide dalje, nije se zaustavio…
Analizirati taktički ovu utakmicu prilično je jednostavno. Paradoks ove katastrofe jest da je Hrvatska vrlo dobro otvorila utakmicu. U formaciji 4-1-4-1 visoko je napadala Španjolsku, kako bi joj sasjekla miran posjed i razvoj kombinatorike. Iznenadilo je to domaćine te su imali podosta teškoća da iziđu iz defenzivne zone. Kad bi to uspjeli, Vatreni su solidno branili svoje prostore, a kad bi uzeli loptu, najviše su ugrožavali lijevu zonu španjolske obrane. Ključan igrač koji je lomio domaću defenzivnu bio je Šime Vrsaljko. U više je navrata prodro i odlično centrirao, a propuštene su tako i dvije zicer šanse Santinija i Perišića.
No, kada se prodorni desni bek Vatrenih ozlijedio kao da se počeo gasiti početni žar viceprvaka svijeta. Štoviše, kad je na lijevoj strani, nakon 20-ak minuta koncentracije u pomaganju Pivariću (u očitom problemu s ubacivanjima Carvajala i naletima Asensija), posustao Perišić, počelo je curiti na sve strane. Uz autoputove po lijevom beku, Španjolci su se znali plasirati i na desnoj strani, jer izlaskom Vrsaljka više nije bilo pritiska na njihova beka. Uz najbolju volju nismo pronašli logičan argument da se na desnog beka postavi polušpic Rog…
Golovi koje smo dobivali, i uz dozu peha (recimo, autogol Lovre Kalinića), rano su ukazali na raspad sustava. U njemu je veliku ulogu odigrao onaj sektor momčadi koji se smatra dušom ove momčad, vezni red. Pogotovo u ovakvim kriznim situacijama očekivalo bi se da iskusni igrači stanu na loptu, podviknu na suigrače, razdrmaju trenutak koji je mirisao na hod prema katastrofi. No, Modrić i Rakitić su nestali, a Brozović je zarana odavao da je totalno neraspoložen. Gubio je poziciju korektora vezne linije, lutao u izlascima, a i pustio je nonšalantno igrača koji je išao u skok za prvi gol (Saula). Kovačić se pak nešto trsio, ali je njegova konkretnost u igri opet izostala. S takvom sredinom terena Španjolci su vrlo lako dolazili u zonu šuta, prolazili kroz linije i onda proigravali iza leđa nemoćne obrambene linije. Zlatko Dalić nije odavao dojam da zna kako promijeniti tijek utakmice i muku koja je snašla njega i momčad.
Sve posljedice koncentrirane su u šest pogodaka i još osjećaj da je Hrvatska na kraju dobro i prošla. (jutarnji.hr)
https://www.youtube.com/watch?v=ifZg_c_03D0