Sportski novinari imaju tu „smolu“ što ja pratim mnoge sportove, pa onda i slušam kako ih reporteri komentiraju. Tako sam 1. veljače 2017. godine, na specijalnom sportskom kanalu SK, gledala prijenos utakmice između West Hama, londonskoga kluba što ga trenira bivši hrvatski izbornik Slaven Bilić, i Manchester Cityja, što ga vodi poznati trener Josep Pep Guardiola. Kako je utakmica odmicala, domaćini (West Ham) klizili su prema sve težem porazu, pa je i njihova sve nemoćnija igra na terenu prerastala u niz grubosti prema protivničkim igračima. Srazovi tijela o tijelo postajali su sve žešći i sve je više podsjećalo na hokej nego na nogomet. Što u tom trenutku čujemo iz usta hrvatskoga komentatora? Kako je sve češći badiček među igračima!!! Dakako, u hokeju na ledu bodiček (ne i badiček) često se spominje. Naime, jasno je da riječ bodiček potječe od engleskih riječi body check, što je u hokeju na ledu dopušteno zaustavljanje protivnika, ali samo u obrambenoj polovici igrališta, izravnim dodirom tijela (kukom, ramenom ili prsima). Taj sraz zna biti toliko jak da danas ima i onih koji traže zabranu bodičeka kao vrlo opasnog zahvata u igri. No još nitko, osim našega vrlog reportera (svejedno kojega, tko želi može sve provjeriti jer sam navela i datum i mjesto i klubove koji su igrali navedenu utakmicu), ne govori (jer nema ni razloga da govori) badiček nego bodiček.
Isti „znalac“ pokazao je u istom prijenosu da nije na „ti“ ni sa zemljopisom. Navodio je i rezultate nekih utakmica koje su se igrale u slično vrijeme kao i ona koju je prenosio, pa je tako naveo i klub Borussia iz Menšengladbaha. Tip nema pojma da se taj grad u njemačkoj pokrajini Sjevernoj Rajni – Vestfaliji zove Mönchengladbach i da se čita menhengladbah (bez ikakvoga š). No može mu biti da govori što hoće i kako hoće.