Nije prvi put da me ljudi, primijetivši neki natpis u svojoj okolini, pitaju za savjet ili barem provjeru: ovako kako je napisan, je li dobro napisan, je li trebalo pisati drukčije, bolje? Tako je do mene došla i jedna molba iz Ogulina, gdje je – poslali su mi i sliku – ustanovljeno jedno mjesto na kojem se mogu posuditi bicikli. No to mjesto nije označeno uvriježenom i svima razumljivom riječju BICIKL nego piše BAJK PUNKT. Drago mi je što su ljudi reagirali na taj javni natpis i pitali me što o tome mislim. Najprije mislim komu je namijenjen. Ako je domaćim stanovnicima, zašto ne piše BICIKLI? Ako je namijenjen strancima (istini za volju, mi njih gladimo peruškom po turu mnogo više nego domicilno stanovništvo), njima će – ovako napisan – biti nerazumljiv i neupotrebljiv. Jer se u engleskom jeziku, a taj jezik ovako napisan natpis očito slijedi, to ne piše tako nego BIKE, čitaj bajk. Riječ BICIKL uvriježen je europeizam u mnogim europskim jezicima, pa natpis ne bi ništa izgubio i da je napisan jednostavno ovako: BICIKLI. No natpis BAJK PUNKT pokazuje još nešto – miješanje jezika. Naime, riječ PUNKT (njem. Punkt, od lat. punctum, točka) umiješala se u nešto što, napisano kao BAJK PUNKT, nije više ni engleski jezik, pa je ovakav natpis poput nekoga drobljenca. Naravno, sva su se ta pitanja lako mogla izbjeći – da se o samom natpisu mislilo prije nego što su ga postavili. No to se kod nas obično ne događa, najčešće pribjegavamo naknadnoj pameti, što je uvijek skuplje nego da se razmišljalo prije same izvedbe bilo čega. Koliko se samo cesta nepotrebno raskopa i po nekoliko puta u kratkom roku samo zato što se unaprijed nije mislilo i ozbiljno planiralo?! Naravno, ne mislim da će se natpis zbog mojega pisanja i objašnjenja mijenjati (jer to očito nije zabrinulo nikoga ni kad ga je postavljao). Ipak, reći ću: da je pisalo samo BICIKLI, svatko bi odmah znao o čemu je riječ – da se tu bicikli ne proizvode i ne popravljaju nego iznajmljuju, posuđuju. A došavši bliže, jamačno bi saznao i ostale važne pojedinosti: kako se obračunava upotreba bicikla, po satu ili na dan, koliko to stoji i sl. Čak ni posebna vrsta bicikala, MTB (mountain bike) ne mora nužno biti bajk nego se može reći i hrvatski: brdski bicikl.
Za jezične sladokusce ili one koji žele znati više, reći ću još da se bicikl u starijem hrvatskom jeziku, pa onda i u književnosti i sportskim društvima, zvao koturaš. U Zagrebu se i danas jedna ulica (malo južnije od Studentskoga centra i izbija na Savsku cestu) zove Koturaška cesta. Možda bi se našla u još kojem gradu u Hrvatskoj?!
