Vidim neki se čude u vezi zadnjeg videa… i jesam li ja uopće inženjer… da… ja jesam inženjer građevinarstva…. to vam potvrđuje ova slika. Da… jučer sam bio na mješalici… kolega koji je postavljao rubnjake nije sve mogao sam pa sam mu, kako se veli, dao ruku. Dao sam mu ruku kao čovjek čovjeku a ne kao inženjer radniku. Na to me nitko nije prisilio, to je moja, i samo moja odluka. Nisam na mješalici svaki dan (nekad davno sam bio) niti mi je to u opisu posla, no kad zatreba, to je najmanje što mogu učiniti. Svoj posao sam učio od majstora i pomoćnih radnika, ne od inženjera, od njih nisam imao što naučiti… jer ljudima titula udari u glavu… misle da su iznad radnika… samim tim ne cijene radnika… njegov rad… a biti inženjer bilo koje struke, bez radnika, ti si goli kurac… jedna velika nadobudna kurčina.
Vi, budući inženjeri… nemojte da vam išta bude teško. Cijenjeni možete biti samo na osnovu znanja… a znanje stječete tako da znate kakav beton treba za ploču… kakav za zidove… a kakav za rubnjake… ako ste ga ikad miješali, niti jedan radnik vam ne može reći da je pregust… premasan… rijedak da unjeg rubnjaci tonu. Nek vas ne bude sram… krenite od početka. Samo to je garancija da ćete biti cijenjeni… poštivani.
U protivnom… vi ste nadobudni drkedžija kojeg će svi prejebat na najmanjoj sitnici. Iskreno… takvih kolega inženjera sam se najviše nagledao… a i sam krenem na njih punim gasom… pa osjetim taj strah… ne znanje… samo zato jer su im glave pune vlastitih titula… takve žderem do kosti, bez milosti.
Kad vas kolege radnici pozovu da sa njima popijete pivu, tad ste postali inženjer… do tad… vi ste, kako radnici vele: “Eno onog glupog šupčine!”
Imaju i pravo…
Kad vas kolege radnici pozovu da sa njima popijete pivu, tad ste postali inženjer…
