Sinoć sam oko 23 sata došao u Split. Ka svaki pravi čoban, koji od cijelog Splita zna samo di je riva, normalno, otiša sam na rivu… a tamo… tamo naroda ka da se benzin dijeli džaba… to je čojk na čojku… znači puno do ibera. Onda sam lijepo sve to prejeba i zavalio se u neku birtiju sa strane. U birtiji su hrvatski pričale 2 osobe, konobarica i ja… ovo sve ostalo stranci. Tih stranaca je toliko da ti više ne znaš gdje se nalaziš. Nema kakvih nema… crnih… svijetlo crnih… zapečenih… bijelih… svijetlo bijelih… a jedan je bio tolko bijel da je svijetlio.
Kraj mene je sjedio nekav skandinavski par… slušam ja njih… jebalo majku… to je taki jezik da ti pomisliš kako oni kombiniraju samo 3 riječi. Fin taj narod skandinavski. Prvo se smije ona… on čeka… a kad ona stane, on se krene kleberit. Nema… točno se zna red. Dok sam ja sjedio ukoso sa obje raskrečene noge… njih dvoje, a i ostali, ka da im klavir doguralo… leđa ravno… noge pod 90 stupnjeva… vrat okomito na terasu… ubibože. Onda su došli nekvi Meksikanci, 2 žene i tip. Oni kad su krenuli piti, ja sam konobarici reka nek mi spremi 2 pive ispod šanka jer ovi će sve pomest. Jedna od te dvije žene… kad je nagnula čašu… krutejebo ka da je u šumariji izvlačila drva cjel dan… uzela kriglu sa obje ruke… istrese onu pivu… obrisa rukom usta… otrese ruku… spade ona piva na travu… znaš kolko je pive otresla kad se dva goluba napila čvokajući po onoj travi. Onda su došli nekvi Kinezi. Oni su po sata pred očima držali cjenik… čak sam pomislio da ovaj jedan od njih ima nekve super moći pa će ga pogledom probušiti, kolko je on piljio u taj cjenik. Onda sam se diga i otiša prošetati… prošetačio sam cijelim gradom… i tu me nekako sjeba umor… prispavalo mi se. Onda sam otiša na parking do opelijandera… kraj mene ganjc novi pasat… njemačke table… ugašen… a unjem svjetlo gori. Ja nako malo škicnem… muž i žena spuštaju siceve… spremaju se spavat… onda sam i sam spustio sic… diga noge preko volana… kako sam se namješta, laktom udarim u prozor… opet mi spade staklo… kako staklo spade tako Švabica (susjeda iz pasata, jel ono) diže glavu… prepala se valjda… reko “Niks se prestrašen, to meni prozor spaden!”… okrenu se ona… ja navuče staklo rukom… okrenu se… prdnu glatko… i tu sam zaspa.
Krule