Svaki dan dobivam kulturni bilten (ne bunim se) koji me izvješćuje o zbivanjima u kulturi u bliskoj budućnosti. Tako mogu odabrati hoću li kojemu od njih prisustvovati (ili barem znati što propuštam). U jednom sam saznala da će Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu postaviti na svoj raspored Prokofjevu operu Zaljubljen u tri naranče. Kako u isto vrijeme na istoj pozornici možemo vidjeti i poznati balet Romeo i Julija istoga autora, posvojni pridjev prezimena ovoga skladatelja vrlo je čest. I često pogrešan. Trebao bi glasiti Prokofjevljev balet i Prokofjevljeva opera, ako izostavimo ime. Situacija se, naravno, mijenja ako kažemo balet Sergeja Prokofjeva ili opera Sergeja Prokofjeva. Drago mi je što sam dobila obavijest o postavljanju opere Zaljubljen u tri naranče na scenu Hrvatskoga kazališta u Zagrebu, no bilo bi mi mnogo draže da je obavijest bila i korektno napisana. Jer, ipak se pretpostavlja da će to djelo privući školovane ljudi koji nešto znaju, a pisanje obavijesti u ovom obliku pokazuje s koliko se „poštovanja“ odnosi autor obavijesti prema tim „konzumentima“ kulture. Osnovna pravopisna točnost trebala bi biti sama po sebi razumljiva.
Nemojte misliti da tako (pogrešno) prolaze samo posvojni pridjevi stranih vlastitih imena. Ne. U Zagrebu, na Ravnicama, jedna se ulica zove Šeferova ulica. I opet, pogrešno. Zašto? Zato što nominativ nije Šefer (tada bi posvojni pridjev Šeferov bio dobro načinjen) nego Šeferov (riječ je o slikaru Vilku Šeferovu). Dakle, posvojni pridjev nikako ne može (pravilno) glasiti Šeferova ulica nego Šeferovljeva ulica.
Još je učestalije ime sadašnjega političara Bože Petrova. Ako se tko želi označiti kao njegova desna ruka, dobro će biti ili desna ruka Bože Petrova (tu nema nikakvih poteškoća) ili Petrovljeva desna ruka. Ne Petrova, jer u tom bi slučaju sve polazilo od Petra, a ne od Petrova.
Prokofjevljev, Šeferovljev, Petrovljev
