Sve već viđeno, a nijedna od navedenih reformi se ne provodi u cijelosti

ISTINA O NACIONALNOM PLANU ZA ZDRAVSTVO: KUJUNDŽIĆ PREPISAO REFORME IZ 2012.! Sve već viđeno, a nijedna od navedenih reformi se ne provodi u cijelosti

Osiguranje financijske stabilnosti, održivosti i kvalitete zdravstvenog sustava! Cilj je to hrvatskog zdravstva, kažu u Vladi, za 2018., a vjerojatno će uz isti ili sličan naslov u EU i sljedeće godine stići “novi plan reformi” hrvatskog zdravstvenog sustava.
Naime, i ovogodišnji reformski plan zapravo je samo povratak u prošlost jer u zdravstvu ciljevi se ne mijenjaju ni realiziraju pa se jednostavno mogu bez problema “kopipejstati” svake godine.

Vlada, naime, u ovogodišnjim reformama za zdravstvo najavljuje “unapređenje bolničke zdravstvene zaštite ne bi li se podignula kvaliteta i financijska stabilnost sustava. To će se ostvariti reformom bolničkog sustava kroz funkcionalnu integraciju i boljim upravljanjem ljudskim resursima”. Hvali se Ministarstvo zdravstva da je lani “uspješno funkcionalno povezalo 12 bolnica”. Kažu također da će se u nekim bolnicama povećati broj djelatnosti kako bi usluge bile dostupnije i kvalitetnije. Ni riječi o tome što se dogodilo lani kad su bolnice “spojene”, koliko se uštedjelo i na čemu. U kojim, primjerice, bolnicama se broj odjela smanjio ako se u nekima povećao.

No, ta mantra s funkcionalnim povezivanjem nije novost jer još prije pet godina planovi u Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva od 2012. do 2020. retorika je bila slična. Također se gradivo ponavljalo i u Nacionalnom planu razvoja bolnica u Hrvatskoj iz 2014., koji je trebao biti realiziran prije dvije godine. I tada su se, naime, neke bolnice spajale pa razdvajale, a sad pod novim vodstvom opet funkcionalno sljubile. Kad bi se pitalo građane što se promijenilo u njihovoj zdravstvenoj skrbi sigurno bi rekli – ništa. Zato se može očekivati isti reformski cilj i dogodine.

Centralni sustav
U reformama Vlada kaže kako će se potruditi uvesti “centralni upravljački sustav” ne bi li mogla prikupljati “podatke u realnom vremenu i omogućiti dvosmjernu komunikaciju u zdravstvenom sustavu”, što je također dugogodišnji reformski cilj. “Razvoj i uvođenje centralnog sustava za prikupljanje, obradu podataka i napredno izvješćivanje omogućit će točnije i bolje upravljanje zdravstvenim sustavom te podići brzinu, kvalitetu i efikasnost pružanja usluga”, pisalo je i u strateškom planu Ministarstva još 2014., no u međuvremenu “informacijska katarza” nije se dogodila pa i danas pacijent upućen na liječenje iz Zadra mora doći “predati uputnicu” osobno u neku od zagrebačkih bolnica.

Cilj je, kažu u Vladi, i “transformacija zdravstvenog sustava kroz korištenje telemedicine” jer će se tako smanjiti pritisak pacijenata na bolničke ustanove, ali i omogućiti građanima iz udaljenih područja, odnosno otoka da brže dođu do dijagnoze. Zanimljivo, jer “razvoj telemedicine” bio je cilj i 2012. godine.

Među reformskim ciljevima u ovoj godini je i razvoj zdravstvenog turizma, što bi navodno trebalo aktivirati “cjelogodišnji turizam” kroz 20 specijalnih bolnica koje imaju više od 5000 kreveta, a “svakodnevno je nepopunjeno 2000”, što dakako nepotrebno plaćaju građani. No turizam je “u mislima” bio i u strategiji 2012., kad je obećano da će se “posebna pozornost posvetiti razvoju zdravstvenog turizma”!? Ni u jednom od “reformskih ciljeva” nema objašnjenja kako bi to HZZO upravljao zdravstvenim turizmom.

Privatizacija
Ministarstvo je “obećalo” EU da će u ovoj godini osigurati zdravstvenu zaštitu svim građanima Hrvatske na jednak način i pod istim uvjetima, što uključuje ravnomjernu raspodjelu specijalističkih znanja u cijeloj državi, i to na razini i primarne sekundarne i tercijarne razine. Tvrdi se da će se to postići i u manje atraktivnim ruralnim i nerazvijenim područjima tako da se osigura dovoljan broj specijalista i opreme. Međutim, prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti upravo se cijela primarna namjerava privatizirati pa je pitanje kako će to država natjerati privatnike da odu iz Zagreba, Splita ili Rijeke i u nekom udaljenom selu otvore privatnu praksu. Inače, ista rečenica o primarnoj koja bi trebala biti “centar zdravstvenog sustava” ponavlja se u strategijama i reformama iz godine u godinu.

Spominju se i objedinjene nabave lijekova, potrošnog materijala i medicinske opreme. No još prije gotovo pet godina pojedine su ustanove bile zadužene za javnu nabavu svega navedenoga. Kako su tada bolnice bile objedinjene po zakonu o sanaciji, to se relativno jednostavno i realiziralo. Uštede su bile značajne, a onda je novi ministar vratio bolnice lokalnoj samoupravi.

Reformski ciljevi koji se ponavljaju
Funkcionalno spajanje bolnica

Trebalo bi unaprijediti bolničku zaštitu, donijeti uštede, povećati kvalitetu liječenja

Centralni upravljački sustav

Povezivanje svih dijelova zdravstva cilj je već barem petnaestak godina, ali nerijetko ni u jednoj bolnici nisu povezani svi odjeli već pacijenti lutaju od odjela do odjela

Objedinjena nabava

Krene pa stane, i to je razlog što su cijene istih proizvoda različite od bolnice do bolnice

Razvoj zdravstvenog turizma

Nitko nema odgovor na činjenicu zašto o 20 specijalnih bolnica i lječilišta i dalje skrbi HZZO i plaća dnevno 2000 praznih kreveta

Unapređenje primarne zdravstvene zaštite

Umjesto da se barem 75 posto zdravstvenih problema građana rješava u PZZ-u, bolnice su sve punije. (jutarnji.hr)

 

Facebook Comments