SIGNALI NAD GRADOM, kolumna Tihomira Ivke: Ogulinski model

Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Ova stara izreka s naših prostora najbolje pristaje opisu političke krize u Ogulinu posljednjih mjeseci, a koja je svoj (ne)očekivani rasplet dobila u nedjelju na izborima za Gradsko vijeće. Na iznenađenje dojučerašnjih koalicijskih partnera gradonačelnika Dalibora Domitrovića i njihovih pomagača u pokušaju u njegovom rušenju, lista SDP-a predvođena Domitrovićem osigurala je apsolutnu većinu u Gradskom vijeću.

Ukratko, od prošlih lokalnih izbora tanku većinu u Gradskom vijeću Domitrović i SDP održavali su uz pomoć tri glasa Nezavisne liste Željka Stipetića i glasom DSS-a Siniše Ljubojevića, bivšeg SDSS-ovca i dožupana Karlovačke županije u mandatu Ogulinca Ivana Vučića. Kao što to vlasti obično čine, podijelili su zone odgovornosti i bio je to bio brak iz koristi koji je očito najteže padao samom gradonačelniku Domitroviću. Obostrano nezadovoljstvo je tinjalo da bi eksplodiralo ovu jesen nakon niza zatvorenih sastanaka unutar vladajuće koalicije i Domitrovićeve odluke da više ne računa na koalicijske partnere. Suradnju je ocijenio „teškom i mučnom“, a kao neposredni razlog raskida naveo uhljebljivanje stranačkog kadra u gradsko poduzeće Stambeno komunalno gospodarstvo koje je bilo zona odgovornosti DSS-a, odnosno Ljubojevića. Zanimljivo, u kasnijim prepucavanjima i bivši koalicijski partneri su uz HDZ Domitrovića i SDP također optuživali za iste stvari, uhljebljivanje i pogodovanje podobnicima u gradu pod Klekom. Uglavnom, krhka ljubav je pukla, a oporbeni HDZ, iskusni rutiner u političkim trgovinama, natezanju većine mimo volje biračkog tijela i rušenju vlasti, teško da je to sa strane gledao skrštenih ruku. Iako će poslije nedjeljnog izbornog debakla prvi županijski HDZ-ovac Jelić reći kako HDZ nije sudjelovao u rušenju ogulinske vlasti, možda bi se trebao raspitati ili prisjetiti tko se u jeku te političke krize sastajao na Kamačniku kod Vrbovskog s dojučerašnjim koalicijskim partnerima SDP-a u ogulinskom gradskom vijeću.

Nakon što gradonačelnik, nezavisna lista i DS nisu našli zajednički jezik uslijedilo je nešto što ostavlja dojam koordinirane lančane reakcije. Prvo ostavku na mjesto predsjednika Gradskog vijeća podnosi nezavisni Stipetić, pa onda pod opravdanjem da ne želi držati lojtre vlasti, ostavku daje zamjenik predsjednika iz redova HDZ-a, da bi krug zatvorila DSS-ova zamjenica predsjednika i time onemogućila da se sazovu nove sjednice Gradskog vijeća. Drugim riječima, sve je upućivalo na to da je stvar tako i zamišljena; ostavkama isprovocirati situaciju kad Vladi RH ne preostaje ništa drugo nego da zbog neizglasavanja proračuna raspusti Gradsko vijeće i uvede povjerenika koji će raspisati nove izbori što se u konačnici i dogodilo. S tim da je Vlada u svom objašnjenju bila nedvosmislena i napomenula kako je gradonačelnik „izvršio svoju obvezu i predložio proračun Grada Ogulina za 2019., no Gradsko vijeće nije donijelo ni proračun ni odluku o privremenom financiranju.“

Čini se da na kraju nitko od uključenih nije imao ništa protiv takvog raspleta, samo iz drugih pobuda i različitog gledanja na istu stvar. HDZ-ov motiv je bio jasan i legitiman. Oni su u nekadašnjem neosvojivoj utvrdi HDZ-a odjednom postali oporba, situacija je za njih bila nepodnošljiva, izbori su im izgledali kao naručeni, i udružili bi se s crnim vragom (što i inače čine), kad je u pitanju dolazak na vlast.

Gradonačelnik Domitrović je imao najviše za izgubiti, ali se ipak kockao s izborima u nadi da bi se tako mogao riješiti balasta koji po njemu samo deklarativno radi za Ogulin i opće dobro, a gura vlastite interese. Nezavisna lista i DSS su pak priželjkivali scenarij da će rušenjem vlasti dobiti još jaču izbornu podršku građana i time veći utjecaj u nekoj novoj koaliciji nakon izbora. Gadno su se preračunali. I Stipetić i Ljubojević bili su na vlasti i s HDZ-om i SDP-om. Iako im motiv može biti opće dobro, sudjelovanje u vlasti dok vas netko iz nje ne izbaci ili izlazite sami kad nanjušite da bi umjesto nekog Kurte opet mogao zajahati neki Murta je hodanje po rubu ponora. Naime, narod bi mogao zaključiti da je takvima unatoč proklamacijama, na kraju dana najvažnije biti na vlasti. Bilo kojoj. Bilo s kim. S obzirom da nezavisna lista nije dohvatila prag na nedjeljnim izborima, bit će da su Ogulinci zaključili upravo to. Doduše, DSS nije potonuo jer stranke nacionalnih manjina imaju stabilniju biračku bazu čak i od HDZ-a i baš kao birači HDZ-a i njihova baza će oprostiti svojim vodstvima koalicije s političkim opcijama koje žive smisliti ne mogu.

Kako se pak moglo dogoditi da SDP koji u istoj noći doživi neviđen potop u Lici i Iloku, koji se pod Bernardićem od političkog tigra pretvorio u krmeljavu mačkicu, uzme sam većinu u vijeću grada kojem se u HDZ-u tepalo kao „bastionu HDZ-a“? Ne treba biti umni politički analitičar za zaključak da s tim uspjehom malo veze ima Bernardić i stranka što stoluje na Iblerovom trgu u Zagrebu. Očito je točka prevage osobnost gradonačelnika Dalibora Domitrovića uz niz uvjeta koji su se trebali ispuniti ili poklopiti da bi se došlo do ovako neočekivanog trijumfa. Između ostalog, da politički protivnici čine greške u koracima i da ističu neuvjerljive kandidate.

Ovako s distance, na osnovu dojma preko priča i dostupnih zapisa na internetu, Domitrović očito ima potrebnu karizmu. Domaći je dečko, dolazi iz poštene, radišne obitelji. Izgleda skromno, ali odlučno i očito je honorirana njegova hrabrost da u izvanredne izbore pred građane izađe sam. Ne doima se kao stranački aparatčik i karijerist, ima gard nezavisnjaka koji je mudro iskoristio infrastrukturu stranke kako bi mijenjao svoj grad. Na izborima za gradonačelnika prije godinu pol pobijedio je tijesno, u međuvremenu je u nedjelju na njegov račun i tima kojim se okružio svoju prednost dodatno kapitalizirao. Unatoč tome što se u ovo vrijeme ogulinske političke krize moglo pročitati niz optužbi njegovih političkih protivnika koje sugeriraju da i ogulinski SDP pati od istih hrvatskih stranačkih bolesti kao i HDZ, da rad za grad nije očišćen od strančarenja i forsiranja podobnosti. U srazu njegove riječi protiv njihove, njegova je prevladala, u Ogulinu mu se vjeruje više nego njegovim političkim oponentima. Ali, povjerenje birača nije zacementirana datost, čak ni u demokratski kržljavoj Hrvatskoj. Domitrović je dobio bitku, ali ne i rat, test vjerodostojnosti za njega tek predstoji.

U svakom slučaju, svatko tko ima pretenziju dobiti lokalne izbore u gradovima i općinama Karlovačke županije bilo bi mu pametno duboko proanalizirati sve aspekte nedjeljnih izbora za Gradsko vijeće Ogulina jer se u njima krije formula uspjeha. Na znanje i ravnanje svim karlovačkim oporbenim taštinama i „veličinama“. (KAportal)

Facebook Comments