JE LI PREMIJER POSIJAO JOŠ JEDNU TEORIJU ZAVJERE? U grozničavoj borbi za očuvanje svetosti Stožera otišao je još korak dalje…

Premijer Plenković je opet pokazao da nije spreman saslušati nikakvu kritiku na rad Stožera i da mu je jednostavnije sve kritičare spakirati u klupko novog ‘unutarnjeg neprijatelja’
“Nakon one faze ‘superheroja’ od jednog kruga ljudi se krenula propitivati kredibilnost rada Stožera. Tu ću biti vrlo jasan. Ako vam predsjednik Republike kaže da je korona otprilike karijes, onda možete misliti što će ovi što su došli na Festival slobode, isto tako misliti. To je dio iste priče. Ima ljudi koji žele minirati kredibilitet stožera”, govorio je premijer Andrej Plenković u velikom intervjuu u emisiji “A sada Vlada” na Hrvatskom radiju.

Ako se, dakle, pita premijera Vlade, sve je to “jedan krug”, sve je to “dio iste priče”. I Milanović, i Festival slobode, svi koji ne bi nosili masku, i oni koji bi bili uz bolesnu djecu, i oni koji se pitaju je li Capak trebao pismeno izvaditi Darija Hrebaka iz izolacije da bi glasao u Saboru, i Toni Cetinski i Srećko Sladoljev… sve je to za Plenkovića “dio iste priče”.

Kao da je rekao: ili mi ili oni. Ili ćemo bespogovorno vjerovati Stožeru, ili ćemo šutke slušati brojke, kimati glavom, ništa ne propitivati, ili smo svi skupa teoretičari zavjere i anarhisti? Ako propitujemo rad Stožera znači li to da smo “dio iste priče” kao i oni koji su bacili plastičnu bocu na vozilo Hitne pomoći na Festivalu slobode?

Nakupina vrlo heterogenih skupina
Ni Festival slobode nije bio skup istomišljenika, nego nesumnjivo nakupina vrlo heterogenih skupina: od onih koji smatraju da je koronavirus izmišljen, onih koji vjeruju u kojekakve zavjere ili bizarne uzroke, do onih koji ne sumnjaju u postojanje virusa, ali smatraju da su mjere Stožera nanijele veliku štetu, ili onih koji su samo htjeli upozoriti da žele biti uz svoju djecu na bolničkom liječenju. Da, bilo je i mnogo onih sebičnih, koji ne razumiju zašto bi trebalo nositi maske. I da to nema nikakve veze s razinom ispolitiziranosti Stožera ili korupcijom Svjetske zdravstvene organizacije. Da je to u ovom trenutku doista najšire priznata i najpouzdanija zaštita od koronavirusa koja je doista toliko priznata na svim stranama svijeta da je nikako ne bi trebalo dovoditi u pitanje.

No, sigurno se ne može tako odokativno zaključiti da su na masovnom skupu zvanom Festival slobode bile tisuće ljudi koji identično misle o koronavirusu. Velik dio njih sigurno nije ni nadahnuo Zoran Milanović svojim neozbiljnim usporedbama koronavirusa s karijesom. Niti su na tom skupu bili svi koji smatraju da treba “propitivati kredibilnost rada Stožera”.

Upravo suprotno, veliki broj onih koji propituju rad Stožera ili su zabrinuti zbog nelogičnih poteza, nije bio na Trgu i nije se njihao se uz glazbu Tonija Cetinskog ili klicao na poruke Anite Šupe.

No, premijera nisu zanimale nijanse, nije ga zanimalo tko to sve upozorava da nešto ne štima s radom Stožera, ima li možda razlike u svim tim modelima kritike, a jasno je pokazao da se ne misli ni ozbiljno pozabaviti analizom rada Stožera. Njemu se jednostavnijim učinilo da ponovno podbode Milanovića, ni oko čega suštinski bitnog, nego onako, opet oko tih njihovih verbalnih doskočica, i da sve one kojima će možda biti čudne ili zabrinjavajuće nove odluke Stožera naprosto strpa u rubriku “unutarnji neprijatelji”.

Naravno da se predsjednik države nije proslavio svojim lamentiranjem o koronavirusu. I nema sumnje da su njegove poruke o toj temi mogle i morale biti suvislije. No, reklo bi se da je Plenkovića mnogo više od Milanovićeve neslavne stilske figure o karijesu zaboljela činjenica da je on Stožer nazvao “paraustavnim tijelom”.

Ali premijer bi se morao moći nositi s time da mu predsjednik države komentira Stožer. I predsjednik i svi građani, manje ili više suvislo. To nije neprijateljski akt.

Novo bildanje svetosti Stožera
Umjesto da se pita što je to otišlo ukrivo oko funkcioniranja Stožera, donošenja mjera, može li se nešto naučiti na dosadašnjim pogreškama, premijer se odlučio za novo bildanje svetosti Stožer, novu izgradnju njegove nedodirljivosti. Ako se pitate nešto oko bilo koje mjere Stožera, svi ste vi isti – poručuje nam premijer.

On zahtijeva šutnju, nijemo pristajanje, kimanje glavom na svaki potez Stožera. On se očigledno ne smatra odgovornim za činjenicu da je upravo njegova Vlada u prvoj fazi pokušavala Stožer prikazati kao nepolitičko tijelo, stručno, a da ga je potom njegov HDZ na parlamentarnim izborima posve ispolitizirao – jer su vodeći ljudi Stožera istodobno bili na listama HDZ-a. No, i nakon što je Stožer nepovratno eksplicite isprepleten s politikom, nakon što ga se predstavlja kao tijelo Vlade, koja jest HDZ-ova, nema sumnje da će veliki broj građana zdravorazumski, jer ni ne može drugačije u uvjetima pandemije koja je slabo istražena u svijetu, a kod nas – nimalo, prihvaćati mjere Stožera. Ali, smije li se sumnjati?

Može li se pitati kako to da koronavirus boravi u noćnim klubovima poslije ponoći, a prije ponoći ne, ili, može li se urediti boravak roditelja male djece u bolnicama ikako humanije, ili, kako to da je šef Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Krunoslav Capak, odlučio pismeno pobiti odluku epidemiologinje s terena u slučaju Hrebak? Jesu li odmah oni koji to propituju u istom košu s onima koji misle da bi 5G mreža mogla biti povezana s koronavirusom?

Je li vrijeme za “popravljanje” Stožera?
Nije li, konačno, sve veći broj čudnih i zbunjujućih odluka Stožera i sve više propitivanje tih poteza u javnosti razlog da se preispita model funkcioniranja Stožera, da se pojača stručna podrška ili oslobodi ministra zdravstva Vilija Beroša obaveze da čita brojke i da se posveti kreiranju sustava koji bi se spremnije uhvatio u koštac s borbom protiv koronavirusa? Premijer Plenković je, primjerice, mogao reći da prati reakcije na rad Stožera, da će poduzeti sve da taj rad bude još kvalitetniji, da će čudne poruke s Festivala slobode ili nekih drugih mjesta poslužiti za analizu treba li možda pojednostavniti komunikaciju o ključnim problemima s koronavirusom.

Ili naprosto prihvatiti činjenicu da je i u Hrvatskoj, kao i posvuda u Europi, krenuo val radikalnih protivnika maski i mjera protiv koronavirusa. Ali ne. Njemu je bilo jednostavnije spakirati sve to skupa u isti paket, i posijati sumnju da se sve to negdje radi planski, da su na istom “poslu” rušenja kredibiliteta Stožera nekako isprepleteni i Milanović i organizatori Festivala slobode, svi kritičari Stožera i svi čudaci koji poriču postojanje koronavirusa.

U zemlji bogatoj teorijama zavjere tako je premijer osobno posijao još jednu.(net.hr)

Facebook Comments