Potresno pismo iz KB Dubrava: Nema ni hrane ni lijekova, jedna pacijentica tri dana ležala je gola


Pismo je proslijeđeno Ministarstvu zdravstva, a ministar Vili Beroš rekao nam je da će u KB Dubravu uputiti zdravstvenu inspekciju

Na adresu Jutarnjeg lista stiglo je pismo liječnice KB Dubrave koja tvrdi kako u respiratornom centru bolnice nema ni lijekova ni hrane ta bolesnike. Pismo je proslijeđeno Ministarstvu zdravstva, a ministar Vili Beroš rekao nam je da će u KB Dubravu uputiti zdravstvenu inspekciju ne bi li se utvrdile nepravilnosti i riješio problem s obzirom na činjenicu da bi uskoro cijela ustanova mogla postati isključivo Covid bolnica sa 640 kreveta.

  • U proteklih 5 radnih dana u mojim smjenama u trajanju od 8 do 16h ukupno sam preuzela između 30 i 40 bolesnika, od toga sam osobno otpustila 10. Ne prijavljujem umrlih bolesnika tijekom moje službe.

Bez obzira na izniman osobni trud koji sam uložila za zbrinjavanje bolesnika, smatram da isti nisu adekvatno zbrinuti te da istima nije pružena odgovarajuća potrebna skrb koja nije posljedica mog osobnog angažmana i truda – započinje liječnica u svom pismu.
Tvrdi da su se tijekom njene službe ponavljali problemi zbog kojih je u nekoliko navrata apelirala onima koje je u tom trenutku zadužena za rješavanje istih.

‘Nekoliko puta zvala sam kuhinju’

  • Međutim, budući da se nije riješio gotovo niti jedan problem koji sam uputila, mogu jedino zaključiti da niti jedna osoba nije odgovorna za navedenu problematiku te da za sve nastale posljedice osobno odgovaram, a ne smatram se krivom – tvrdi.

Prema njenim navodima, bolesnici u respiratornom centru KB Dubrava ne dobivaju obrok svakodnevno.

  • Na kolicima iz kuhinje ne dođe pladanj sa imenom pojedinih bolesnika iz nepoznatog razloga. U nekoliko sam navrata nazvala našu kuhinju te apelirala na problem na što je odgovoreno da će obrok doći. Budući da sam zbog „potrošnje“ opreme morala napustiti prostore Respiratornog Centra, nazvala sam sestre koje su ostale na Odjelu, međutim istima nije poznato da li je bolesnik dobio ili nije dobio ručak. Ja osobno ne poznajem sestre i med. tehničare s kojima sam u smjeni niti postoji adekvatno predstavljanje i raspoznavanje osoblja niti mogu po bolnici tražiti ljude koji bi mi potvrdili jesu li bolesnici jeli. Sutradan u vizitama bolesnici potvrđuju da obrok nisu dobili, a isto navode i drugi bolesnici po sobama – navodi liječnica u pismu.

Opisuje i slučaj bolesnika koji je, kako tvrdi, psihoorganski promijenjen u dobi 82 godine, nakon što nije dobio ručak, ustao i sam hodao po odjelu. Od pada ga je, tvrdi, spasio medicinski tehničar.

  • Bolesniku je izmjeren GUK 3,8. Smatram da nisam odgovorna za potencijalno nastalu ugrozu bolesnika i loš ishod liječenja uzrokovan neadekvatnom prehranom bolesnika na koju ne mogu utjecati niti osjećam da moji individualni apeli nadležnim službama rješavaju ovaj problem na svakodnevnoj razini – piše liječnica.

Napadi bolesnika i obitelji
Nadalje, navodi kako u RC ne postoji adekvatna količina lijekova.

  • Istaknut ću inhibitore protonske pumpe kao profilaksu ordiniranih kortikosteroida. Ne postoje adekvatni analgetici te je bolesnici s metastatskim karcinom u kosti radi bolova ordiniran Lupocet u dozi 500mg koji je u tom trenutku bio jedini dostupni analgetik za kojeg smatram da nije adekvatan te ne može kupirati takve bolove – navodi.

Tvrdi i da je svakodnevno izložena napadima bolesnika i obitelji zbog nedostatka terapije, no ističe kako nema odgovor tko je odgovoran da se bolesnicima vrate lijekovi koje su donijeli od kuće budući da liječnici obiteljske medicine nisu dužni propisivati bolesnicima lijekove dok se nalazu u bolničkoj skrbi.

  • Konkretno radi se o lijekovima za ulcerozni kolitis koje uzima bolesnik te isti bolesnik smatra da po izlasku iz bolnice neće svoju terapiju za što smatra da sam odgovorna ja kao njegov vodeći liječnik – piše liječnica.

Tvrdi i kako svakodnevno prima pritužbe za neadekvatnu higijenu bolesnika, te da nedostaje sapuna, ručnika za ruke, tuševa i sanitarnih čvorova.

  • Ne nalazim nikog odgovornog za to osim sebe koja sam potpisana na svim nalazima bolesnika – tvrdi.
    Bolesnica 4 dana čekala odjeću
    Piše i da ne postoji odgovorna osoba mimo nje za bolesnike kojima obitelj ne donosi osobne stvari.
  • Bolesnica u dobi od 84 godine dovedena je iz mirovnog doma u pidžami koja je nakon nekoliko dana skinuta s bolesnice jer je bila prljava i bolesnica je tijekom 72 sata provela gola u sobi s još 3 bolesnika i 3 bolesnice izložena stalnim pogledima.

Krevet navedene bolesnice nalazi se uz vrata sobe i tijekom 2 dana su se kraj tih vrata izvodili radovi izgradnje novih vrata prema objektu B te je bolesnica neprestano bila izložena vanjskoj temperaturi.

Preko 20 telefonskih poziva sam uputila da se bolesnici omogući donirana majica i deka, međutim bolesnica je isto dobila 4. dan hospitalizacije. Kao i u gore navedenim slučajevima, smatram da posljedice istoga nisu moja pravno medicinska odgovornost – navodi liječnica.

U svom pismu opisuje i situaciju s preseljenjem bolesnice srednje životne dobi. Naime, bolesnica je bez kisika imala saturaciju oko 70 posto, a na 15 litara kisika nije postignuta saturacija veća od 78 posto, a boca s prijenosnim kisikom nije bila dostupna jer je kisik bio potrošen.

  • Nije mi poznato tko je odgovorna osoba za isto. Budući da je bolesnica bila klinički loša, ista je preseljena bez kisika, vidno dispnoična, respiratorno ugrožena – navodi liječnica.
    Piše i kako se bolesnici u vizitama žale na njen angažman te tvrde da je zovu i dovikuju a onda ne dolazi na pozive.
  • S obzirom da na sobama ne postoji zvono/alarm, a zbog opreme koju nosim ne mogu dobro čuti, ne čujem bolesnike koji dozivaju te smatram da u slučaju da bolesnik zove u pomoć i da zbog mojeg neodaziva nastupi za njega trajna posljedica, da nisam službeno kriva – tvrdi.

‘Imam pravo na priziv savjesti’

  • Za kraj, s obzirom na izmjene sestara i tehničara, za razliku od uobičajenih vizita na odjelu, ne postoji uopće vizita sa sestrama (do jučerašnjeg dana 22.10.2020.) te ne postoji prijenos informacija o bolesnicima niti potvrda što je bolesnik i da li je bolesnik dobio terapiju. Od bolesnika sam obaviještena da nisu dobili terapiju. Isto potvrđuju osobe koje s bolesnicima dijele bolesničke sobe.

Zaključno, smatram da u ovim uvjetima rada bolesnicima nije pružena adekvatna medicinska skrb te da su narušena njihova prava. Za isto se ne smatram pravno medicinski odgovornom i u slučaju tužbi od strane obitelji ili samih bolesnika, mislim da nisam pravno zaštićena.

S obzirom da mi je sloboda savjesti zajamčena člankom 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka, a po čl. 47. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, pročišćeni tekst, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), imam zajamčeno pravo na priziv savjesti, sukladno Hipokratovoj zakletvi, smatram da bolesnicima zbog tehničkih uvjeta u kojima radim ne pružam potrebnu medicinsku skrb te nisam odgovorna za potencijalno nepoželjne ishode liječenja – zaključuje liječnica u svom pismu. (jutarnji.hr)

Facebook Comments