Aktualno Hrvatska Hrvatska i svijet

GIGANTSKI UDAR NA SLOBODU GOVORA: ‘Medije se gura u autocenzuru i limunada sadržaj, kao Orwellova 1984. i Ministarstvo ljubavi’

nina obuljen ist

Prijedlog Zakona o elektroničkim medijima (ZEM) koji ministrica Nina Obuljen Koržinek smatra značajnim korakom naprijed u sređivanju problema u hrvatskim medijima, glatko je prošao i saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije, dakako, zbog toga jer ga kontrolira vladajuća većina. Prijedlog ZEM-a protiv kojeg protestira i novinarska strukovna udruga, HND, i brojni mediji i odvjetnici koji se bave pravima novinara, te predstavnici izdavača, ide, dakle, u daljnju proceduru – no oporba najavljuje da neće dopustiti da prođe u ovakvom obliku.Većina ga smatra udarom i na medije, ali i na slobodu govora.

S obzirom na to da je na Odboru prijedlog zakona predstavljala ministrica osobno, a jedan od članova Odbora je i Nino Raspudić, nezavisni zastupnik iz redova Mosta koji je već više puta javno kritizirao Zakon, pitamo ga u kratkom razgovoru za Net.hr kakav je dojam ostavila ministrica, odnosno, kako je argumentirala forsiranje ovakvog zakona u vrijeme kada je javna rasprava značajno osujećena zbog pandemije. “Izgledala je i zvučala kao birokrat koji je dobio zadatak koji mora provesti”, kaže Nino Raspudić.
I SDP je protiv ovakvog prijedloga zakona.

“Problema u medijima je mnogo, ali ovaj Prijedlog zakona većinu njih ignorira, štoviše, upitno je hoće li riješiti i one kojima se bavi, poput govora mržnje u komentarima ili će situaciju napraviti još gorom”, kaže Peđa Grbin, predsjednik SDP-a, u kratkom razgovoru za Net.hr.
Grbin: Zašto se izbor Vijeća ne depolitizira?
Grbin smatra da dubinskih promjena u odnosu na ZEM iz 2003. nema, a u medijima se otada, naglašava – promijenilo gotovo sve. “Preseljenje oglašavanja na internet je dovelo do toga da je danas financiranje profesionalnog novinarstva izuzetno upitno. Bavi li se Vlada takvim pitanjima? Uopće ne. Sredstva Fonda za pluralizam, koja je trebalo značajno povećati, ostavlja istima”, kaže Grbin.

Ukazuje i na problem da ovaj Prijedlog zakona uopće ne smjera depolitizirati izbor Vijeća za elektroničke medije. “To Vladi uopće ne pada na pamet – želi ga zadržati pod svojom kontrolom”, smatra Grbin.

SDP posebno brine što Vlada nije ni pokušala napraviti analizu stanja u medijima i strategiju iz koje bi se vidjelo kakve zakone uopće trebam. “Ispada da Vlada sankcioniranjem komentara na nekoliko portala želi ostaviti dojam da se bavi medijskom politikom”, kaže Grbin.

“Mržnji na domaćim portalima, nije sporno, treba stati na kraj, ali na čiji će trošak ići moderiranje ili ukidanje komentara? Oni će nastaviti cirkulirati – ako ne portalima, onda društvenim mrežama – a Vlada će opet neuspješno pokušavati ostaviti dojam da je ‘poslala važnu poruku’. Sukus svega je da će zbog nedostatka medijske politike, koji se slabo prikriva cenzorskom strogošću, još nekoliko novinara ostati bez posla”, upozorava Peđa Grbin i najavljuje žestoku borbu stranke koju vodi protiv ovakvog rješenja ZEM-a.

I Sandra Benčić iz Možemo smatra da je potpuno promašeno donositi zakon prije nego što se donese medijska strategija. “Tek kada postignemo konsenzus oko medijske politike smatram da iz nje treba proizaći i zakon o elektroničkim medijima”, kaže Benčić u razgovoru za Net.hr.Benčić: Opasan pokušaj propisivanja nepristranosti
“HDZ koristi priliku napada na Banske dvore da bi opravdao odredbe zakona koje su prema njihovoj interpretaciji usmjerene na sprječavanje radikalizacije, no zapravo idu na ograničenja slobode govora na način koji je protivan Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i praksi Europskog suda. Oni u zakonu namjerno miješaju pojam govora mržnje, koji je podložan ograničenjima, i uvreda, odnosno povrede ljudskog dostojanstva koji je dio slobode govora i ne može generalnom pravnom normom biti zabranjen”, smatra Benčić.

Za Možemo je upravo najosjetljiviji dio Prijedloga ZEM-a koji se tiče zabrane svakog medijskog sadržaja koji vrijeđa ljudsko dostojanstvo, jer je to toliko širok pojam da se svaka uvreda može tumačiti na taj način. “Primjerice, ako bi neki novinar napisao da je premijer idiot, to bi se moglo smatrati povredom ljudskog dostojanstva i nakladnik bi bio odgovoran, a to je potpuno nedopustivo jer sloboda govora obuhvaća i grub govor, onaj koji šokira, koji sablažnjava, koji je uvredljiv. Možda bi HDZ trebalo podsjetiti da je još sedamdesetih godina Europski sud za ljudska prava u presudi Handyside vs. UK ustanovio da se sloboda govora ne odnosi samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje su povoljno prihvaćene ili se smatraju neugodnim ili indiferentnim, već i one koje vrijeđaju, šokiraju ili narušavaju državu ili bilo koji dio populacije, jer su to zahtjevi pluralizma i tolerancije bez kojih ne postoji demokratsko društvo”, kaže Benčić. Za nju je nedopustivo 2020. godine zabranjivati govor ili objave koje sadrže neki tip uvreda, posebno one koje su usmjerene prema obnašateljima javnih funkcija.

Sandru Benčić iz Možemo zabrinjava i namjera zakonodavca da propisuje nepristranosti medija. “Kada se radi o javnim medijima to je razumljivo jer njih financiraju svi građani RH i to je njihova svrha, međutim smatramo da je propisivanje nepristranosti i ograničenje zauzimanja stava novinara oko neke teme neproporcionalno ograničenje slobode govora, posebice kada se radi o privatnim medijima. Mediji i novinari mogu zauzimati stav o nekoj temi, mogu i zagovarati stav o nekom pitanju i interpretirati informacije na taj način. Takva zabrana bi zapravo vodila prema zabrani kolumni i autorskih tekstova u kojima nakladnik ili novinar zapravo izriču svoj stav. Borba protiv fejk newsa ovdje je zamijenjena borbom protiv iznošenja stava i to nije dopustivo”, smatra Benčić.

Možemo također smatra problematičnim način na koji je definirana odgovornost nakladnika za govor mržnje, posebno dio koji se tiče odgovornosti za govor mržnje čitatelja-komentatora. “Ta odgovornost može postojati pod određenim uvjetima, no način kako je to propisano prijedlogom zakona je preširok i ostavlja nevjerojatan prostor za tužbe pa i podmetanja nakladnicima da bi ih se tužilo i financijski uništilo. Mi smatramo da zaista postoje mediji ili pojedine emisije koje temelje svoj poslovni model na mržnji, i to se ne može smatrati slobodom govora. No, ograničenje takvog ponašanja se može postići na način da se propiše obaveza nakladnika da se komentatori registriraju odnosno da se ograniči anonimnost ili pak da se propiše obaveza brisanja komentara koji predstavljaju govor mržnje u određenom roku”, kaže Benčić.

Možemo neće glasati za ovakav prijedlog zakona i predstavit će rješenja koja su u skladu s načelima slobode govora i slobode medija, a koja predstavljaju mjere kojima se mogu smanjiti negativne pojavnosti govora mržnje u medijima. Predstavnici Možemo će se zalagati za to da se kritika, pa čak i kada predstavlja uvredu, ili kada predstavlja pristran stav, može izraziti i da ne može predstavljati povredu zakona. “Zalagat ćemo se za to da se pitanje odgovornosti nakladnika za komentare čitatelja uredi na način da ne predstavlja prevelik teret nakladniku, ali da s druge strane onemogući one koji čitav poslovni model baziraju na mržnji”, kaže Sandra Benčić.Raspudić: Guraju nas u smjeru Orwellove 1984.
Most je odmah nakon prvih tumačenja iz Vlade da će promjene ZEM-a pomoći u borbi protiv radikalizacije društva organizirao press konferenciju i naglasio da smatra da su ponuđena zakonska rješenja zapravo uvod u cenzuru i pokušaj da se “začepe usta javnosti”. Nino Raspudić, nezavisni zastupnik iz redova Mosta, na saborskom Odboru je iznio svoje primjedbe i ministrici osobno, glasao je protiv (zajedno s predstavnikom Možemo, Vilijem Matulom), a najavljuje i daljnju borbu protiv ovakvog zakona.

“Mogu samo pretpostaviti kako su zaključili da u ovim uvjetima pandemije mogu lakše progurati ovakav zakon. Nitko ne spori da je Zakon o elektroničkim medijima trebalo ažurirati, jer se mediji, posebno elektronički, mijenjaju i razvijaju, ali drugo je ovo što oni rade. Ovo je pokušaj ograničavanja slobode govora”, kaže Raspudić za Net.hr.

“I u ovom slučaju vidimo ono s čime se već susrećemo kod regulative EU-a, pokušaj pretjeranog normiranja, težnju prema hipernormiranju ljudskih odnosa. Europska unija sve više, na žalost, počinje podsjećati na Sovjetski Savez. Žele propisati sve, od dužine krastavaca, do toga, izgleda, tko bi što i gdje smio reći ili pisati. Izuzetno problematičnim smatram članak 93. koji se odnosi na portale, gdje je definirano da nakladnici odgovaraju i za sadržaj komentara čitatelja, a naredni članak onda propisuje i enormne kazne, od sto tisuća do milijun kuna.

U situaciji u kojoj se većina portala bori za preživljavanje, ovo je čisti poticaj na autocenzuru. Gura ih se u limunada sadržaj, ono što neće izazivati žestoke komentare. Ako netko prijeti u komentarima već sada mu se može ući u trag, može ga se prijaviti, kazniti, čemu sada ovo kažnjavanje nakladnika za to što će možda netko napisati u komentarima? Vidimo tu i težnju prema propisivanju govora mržnje ili govora ljubavi, kao u Orwellovoj 1984. Pitao sam na Odboru ministricu hoće li si za nekoliko godina ministarstvo preimenovati u Ministarstvo ljubavi, ali ona se nije htjela upustiti ni u kakvu argumentiranu raspravu o posljedicama ovog u što guraju medije. Njoj su zadali da to provede i gotovo. Ona se drži svog zadatka”, komentira Raspudić elemente Prijedloga zakona koje smatra najspornijima.

“Neće mržnja nestati time što će pokušati ugušiti komentare na portalima. Samo ih sele drugdje, na društvene mreže. Kakav je smisao začepiti jedne ‘ventile’, ako će puknuti sve to skupa na nekom drugom mjestu?”, kaže Raspudić.

Iako je ministrica Nina Obuljen Koržinek na sjednici Vlade s koje je slala Prijedlog zakona rekla da očekuje “dinamičnu raspravu” u Saboru, po svemu sudeći, očekuje je vrlo žestoka rasprava. Većina zainteresirane javnosti, od struke do oporbe, i lijeve i desne, već je do sada vrlo nedvosmisleno upozorila da su pojedina rješenja u zakonu ozbiljan korak unatrag i za medije i za novinarstvo, ali i za cjelokupnu demokratizaciju društva.(Đ.Klancir net.hr)

Facebook Comments

Posljednje objavljeno

Vedrana Rudan – Oj, Milane, jabuko bez grane

OgPortal

‘Bandić mi je umro u kući… Sve je bilo uobičajeno, šalili smo se, a onda se sve u trenu promijenilo‘

OgPortal

Zimska vježba na Bjelolasici

OgPortal

Orban cijepljen kineskim cjepivom, Mađarska ubrzava program cijepljenja

OgPortal

Grad Ogulin uvodi sustav lokalne riznice

OgPortal

Dobio je stan od 122 kvadrata za 157.000 kuna, a dvije godine nije ni plaćao ratu od 522 kune

OgPortal