Radnici osnovali stožer za obranu ‘Brodotrogira‘: ‘Četiri miseca smo bez plaće, bez kune! Priko naših leđa pune se džepovi, a država sve to gleda‘

Četiri miseca smo bez plaće, bez kune! Ka stare štrace su nas izbacili na ulicu…

Zadnjih pet godina prebacivalo nas je iz firme u firmu, a da nismo potpisali ni jedan ugovor o novoj tvrtki, ni metra se nismo makli iz ovoga našeg škvera, radili ono što radimo cili život, gradili brode, a sada netko priko naših leđa puni svoje džepove. Smanjilo nam je tu jadnu crkavicu od plaće na 3200 kuna, a i nju smo zadnju dobili lani u svibnju! Onda nas je tri miseca država financirala, i tad nam je plaća bila najveća jer je Hrvatska dala potporu od 4000 kuna zbog korone puna tri miseca – uglas, bolje reći u muci, dočekalo nas je pedesetak djelatnika “Brodotrogira”, prosvjedujući pred vratima toga nekadašnjeg brodograđevnog giganta, a sada tvrtke koju “ruzina” uništava.

Dijele se otkazi, radnicima se ne isplaćuju osobni dohoci, ne uplaćuju se porezna davanja, pa ti “meštri od brodova” ostaju i bez mogućnosti povrata poreza. Nemaju ni otpremnine, odštete poradi nesreća na radu, ni zaštitnu opremu – cipele, kacige, “trliše” – koju nisu dobili posljednje tri godine, ali ni dezinfekcijskih sredstava premda smo u godini pandemije.

Škver u Trogiru je pun smeća, upravna zgrada “okovana” je skelama, klima-uređaje odavno je hrđa obojila, a na navozu je tek jedan brod. Onaj ruski koji je tu punih šest godina. I sve to iako je država, dakle svi mi porezni obveznici, “usula” milijune i milijune kuna potpore upravo brodogradnji i rekonstruiranju trogirskog škvera, koji je upošljavao više od 3000 radnika i više od tisuću kooperanata. A danas ih nema ni 250!

KONČAR I ‘SESTRE’
– Kako ću svojoj dici, a troje ih imam, od jedanaest, devet i šest godina, uz nezaposlenu ženu, reći da nemam para za knjige, mliko, kruv? A radim?! Dvadeset godina sam u škveru, otac mi je mirovinu ovdi dočeka, a ja sad neman plaće – pita se iznoseći tužnu, radničku sudbinu 40-godišnji Petar Rožić, elektrobravar, koji već dva desetljeća radi na škverskim navozima.

Dolaskom Danka Končara na čelo tvrtke, odnosno službeno samo kao člana Uprave premda svi znaju kako je on vlasnik “Brodotrogira” i svih sestrinskih firmi koje su poslije formirane, sve se zakotrljalo – nizbrdo!
– Od travnja 2019. godine nisu nam uplatili ni doprinose na plaće pa više nemamo ni pravo na povrat poreza. Svaka tri miseca po 19 radnika dobije poslovno uvjetovani otkaz, a ta brojka je tu jer ako dadu 20-orici otkaz, onda moraju zakonski imati “plan zbrinjavanja tehnološkog viška”. Ovako je lakše – pojašnjava dalje Rožić, kojem prisnažuje Špiro Princivali (53), brodski mehaničar, otac jednog maloljetnog djeteta, s 32 godine radnog staža:

– Dobio sam otkaz i ja, te sada punih pet mjeseci čekam otpremninu! Iako po hrvatskim zakonima taj novac trebam dobiti 30 dana nakon prekida radnog odnosa.

Na neregularno poslovanje upozorava nas i 51-godišnji Damir Rakić, električar s 18 godina radnog iskustva, otac troje djece, od 18, 14 i 16 godina, i s nezaposlenom suprugom, također s bankovnim računom na koji novac za rad nije sjeo od rujna.
Naša nova tvrtka, jedna od brojnih sestrinskih firmi “Brodotrogira”, blokirana je od 14. veljače 2020. godine, a nakon 304 dana uslijedio je prijedlog za stečaj, no još nije proveden. A mi nemamo plaću!

– I sad ti živi bez kune. A zaradija si svoj kruv – ljut je i Zlatko Roguljić (59), brodski cjevar s 36 godina staža, nezaposlenom suprugom, dvoje djece i troje unučadi, koji se u zenitu svoga poslovnog života mora, kao i svi škverani, snalaziti za osnovne životne potrebe.

ZABORAVLJENI UGOVOR
– Meni pomažu dica, a i supruga radi, pa je lakše, no tuga me vata što od svog rada ne mogu živit – dodaje još jedan 59-godišnjak, Aleksandar Stupar, brodski mehaničar koji je zaposlen u škveru od 1984. godine.

Dušan Palada (57), inače dragovoljac Domovinskog rata, ima i dodatne probleme. On je 2009. godine stradao na radnom mjestu u eksploziji plina, dobio tek dio odštete za 30-postotnu invalidnost, a u studenome minule godine dobio i – otkaz! Doduše, njemu je otpremnina isplaćena od 34.000 kuna, no ostatak odštete zbog radne nesreće – ne!

Pa dok slušamo nevolje djelatnika “Brodotrogira”, nekada ponosa hrvatske brodogradnje, pristiže još radnika u “trlišima” na ulazu u škver, s novim, još uvijek službeno nepotvrđenim vijestima, no iskustvo ipak nagovještaja – istinitim!

– Sutra će nas još 120 poslati doma iz firme B.T. HULL d.o.o. Dati nan otkaz, a kada naprave novu firmu, zvat će nas po potrebi!
I tako vam cijelo vrijeme rade, osnuju sestrinske firme i uništavaju brodogradnju i radnike, sve uz pomoć države. Pa nema većega grijeha, većeg zločina, nego radniku ne isplatit plaću da može prehraniti svoju obitelj! Sramota! Po ugovoru o restrukturiranju, trebao je od 2013. do 2018. godine Danko Končar od 1250 radnika ostaviti njih 620. Sada ih je ostalo pola od tog broja, ni tristo ljudi, a ni tima koji su ostali ne daje plaću, već prijeti novim otkazima.

GORKA ‘MEDENA’
– Država je dala namjenska sredstva, pola milijarde kuna, za izgradnju brodova, koje Končar nije trošio za brodogradnju, nego za kupnju hotelsko-apartmanskog naselja “Medena”, koju mu preuređuju i radnici iz škvera. Državni novac troši za svoje bogaćenje ili plaćanje kampanja političkim strankama. Bilo SDP-u, jer je u Nadzornom odboru “Brodotrogira” sjedio sadašnji gradonačelnik Trogira Ante Bilić, bilo HDZ-u, koji je s koalicijskim partnerom HNS-om dao “Medenu” Končaru. Država je zakazala, jer i ovo vam je dokaz ortačkog kapitalizma kao u Slovenskoj 9! – direktan je saborski zastupnik Mosta Miro Bulj, koji je u društvu županijske vijećnice Milije Baldić-Lukšić došao pomoći radnicima.

Sinjanin ističe kako u Hrvatskoj više nema ni sindikata, zbog čega je radništvo i izumrlo budući da su i sindikalisti, kao i članovi raznih nadzornih odbora, kako kaže, podmićeni!

– Borit ćemo se mi kroz Stožer za obranu “Brodotrogira”! Kroz Stožer ćemo nastojat očuvat radna mista – naglasio je i radnik Damir Palada, najavljujući i nove akcije za spas škvera.
Prevareni i za potporu sa Zavoda

Uprava “Brodotrogira”, odnosno sestrinske tvrtke, koje se godinama otvaraju i gase, od 1. studenoga do 1. prosinca 2020. godine poslala je radnike na neplaćeni godišnji odmor.

– I onda su nas 1. prosinca vratili na posao, da bismo 18. prosinca dobili otkaz! Otišao sam se na biro prijaviti, pa računam da ću bar dobiti potporu da dici imam za kruh, no nema ni toga. Nakon 20 godina rada, meni se računa samo 18 radnih dana za potporu jer je bio prekid radnog odnosa – izbezumljen je i nemoćan Petar Rožić, otac troje malodobne djece, s nezaposlenom suprugom, koji nije dobio ni plaću, tek otkaz bez ikakve naknade. (slobodnadalmacija.hr)

Facebook Comments