Aktualno Hrvatska i svijet Svijet

‘Preporuka fizičke distance u zatvorenom krajnje je upitna, a na otvorenom uz maske i pomalo luda‘

Rizik od izlaganja covidu-19 u zatvorenom prostoru jednak je na 20 metara kao i na dva metra – čak i kada nosite masku, pokazala je nova studija znanstvenika s MIT-a koja osporava smjernice za socijalno distanciranje koje se primjenjuju u gotovo cijelom svijetu, piše CNBC.

Profesori s MIT-a Martin Z. Bazant, koji predaje kemijsko inženjerstvo i primijenjenu matematiku, i John W.M. Bush, koji predaje primijenjenu matematiku, razvili su metodu izračunavanja izloženosti covidu-19 u zatvorenom prostoru koja uzima u obzir mnoštvo elemenata koji bi mogli utjecati na prijenos, uključujući količinu vremena provedenog u prostoriji, filtraciju i cirkulaciju zraka, imunizaciju, varijantu sojeva, uporabu maski, pa čak i respiratorne aktivnosti poput disanja, jedenja, govora ili pjevanja.

Bazant i Bush preispitivali su smjernice za covid-19 američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u recenziranoj studiji objavljenoj ranije ovog tjedna u Zborniku Nacionalne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih Država.- Tvrdimo da doista nema puno koristi od pravila o dva metra, posebno kada ljudi nose maske, rekao je Bazant u intervjuu. – Zapravo, za to nema fizičke osnove jer zrak koji osoba udiše dok nosi masku ima tendenciju da se diže i spušta negdje drugdje u sobi, tako da ste izloženiji eventualnom virusu zbog pozadinskog zraka nego zbog osobe od koje držite distancu.

Važna varijabla koju su CDC i WHO previdjeli je količina vremena provedenog u zatvorenom, rekao je Bazant. Što je duže netko unutra sa zaraženom osobom, to je veća šansa za prijenos, rekao je.

Otvaranje prozora ili instaliranje novih ventilatora kako bi se zrak kretao također bi moglo biti jednako učinkovito ili čak učinkovitije od trošenja velike količine novca na novi sustav filtracije, rekao je.

Bazant također kaže da su smjernice kojima se provodi kontrola popunjenosti zatvorenih prostora, neispravne. Rekao je da je 20 ljudi okupljenih unutar jedne minute vjerojatno u redu, ali ne ako se druže tijekom nekoliko sati, rekao je.

– Ono što naša analiza pokazuje ​​je da mnogi prostori koji su zatvoreni zapravo ne trebaju biti. Često je prostor dovoljno velik, ventilacija dovoljno dobra, količina vremena koju ljudi provode zajedno je takva da se ti prostori mogu sigurno koristiti čak i u punom kapacitetu, a znanstvena potpora smanjenom kapacitetu u tim prostorima zaista nije dobra, rekao je Bazant. – Mislim da ako analizirate brojeve za mnoge tipove prostora, utvrdili biste da nema potrebe za ograničenjem broja ljudi.

Pravila o socijalnom distanciranju od dva metra koja nenamjerno rezultiraju zatvaranjem tvrtki i škola ‘jednostavno nisu razumna’, prema Bazantu.

– Distanciranje je doista krivo shvaćeno od samog početka. CDC ili WHO nikada to zapravo nisu obrazložili, samo su rekli da je to ono što morate učiniti i jedino opravdanje koje mi je poznato temelji se na istraživanjima kašlja i kihanja, gdje se promatraju najveće čestice koje se mogu taložiti na podu, no rezultati su čak i tada približni jer kapljice mogu imati veći ili kraći domet, rekao je Bazant.

– Udaljenost vam ne pomaže toliko, a daje vam i lažni osjećaj sigurnosti jer ste sigurni na dva metra kao i na dvadeset metara ako ste u zatvorenom. Svi u tom prostoru zapravo su pod približno istim rizikom, primijetio je.

Kapljice pune patogena putuju zrakom u zatvorenom kad ljudi razgovaraju, dišu ili jedu. Sada je poznato da zračni prijenos igra veliku ulogu u širenju covida-19, u usporedbi s ranijim mjesecima pandemije gdje se pranje ruku smatralo glavnom preporukom za izbjegavanje prijenosa.

Te se kapljice iz nečijeg toplog izdisaja miješaju s tjelesnom toplinom i zračnim strujama u tom području kako bi se dizale i putovale kroz cijelu prostoriju, bez obzira koliko je osoba socijalno distancirana. Čini se da su ljudi više izloženi zraku iz pozadine, nego kapljicama iz daljine, kaže se u studiji.

Na primjer, ako netko zaražen koronavirusom nosi masku i glasno pjeva u zatvorenoj sobi, osoba koja sjedi s druge strane sobe nije zaštićenija od nekoga tko sjedi samo šest metara od zaražene osobe. Zbog toga je vrijeme provedeno u zatvorenom prostoru važnije od udaljenosti od zaražene osobe.

Maske općenito djeluju na sprečavanje prijenosa blokiranjem većih kapljica, stoga veće kapljice ne čine većinu uzroka infekcija covidom jer većina ljudi nosi maske. Većina ljudi koji prenose covid ne kašlju i ne kišu, oni su asimptomatski prijenosnici.
Maske također rade na sprečavanju prijenosa u zatvorenom prostoru blokirajući izravno zrak, što se najbolje vizualizira zamišljanjem da netko izdiše dim. Stalno izravno izlaganje zaraznom zraku rezultiralo bi većim rizikom od prijenosa, iako izlaganje izravno izdahnutom zraku obično ne traje dugo.

Čak i s maskama, kao i kod pušenja, pasivni dim koji se lako širi zatvorenim područjem, snažno utječe na one koji su u blizini. Ista logika primjenjuje se na zarazne kapljice u zraku. Kada su ljudi u zatvorenom i pod maskom, važnije je uzeti u obzir neke druge čimbenike osim udaljenosti, kako bi se izbjegao prijenos.

Što se tiče socijalnog distanciranja na otvorenom, Bazant kaže da to gotovo nema smisla, a činiti to još i s maskama ‘pomalo je ludo’.

– Ako pogledate protok zraka vani, zaraženi zrak bio bi otpuhnut i vrlo vjerojatno da bi prouzročio prijenos. Zabilježeno je vrlo malo slučajeva prijenosa na otvorenom. Prenatrpani prostori na otvorenom mogli bi predstavljati problem, ali ako se ljudi drže na razumnoj udaljenosti od oko tri metra vani, to bi trebalo biti dovoljno.

Bazant kaže da bi ovo moglo objasniti zašto nije došlo do skokova u prijenosu u državama poput Teksasa ili Floride koje su se ponovno otvorile bez ograničenja kapaciteta.

Što se tiče varijanti sojeva koji su 60 posto prenosiviji, povećanje ventilacije za 60 posto, smanjenje vremena provedenog unutra ili ograničavanje broja ljudi u zatvorenom prostoru, može nadoknaditi taj rizik.

Bazant je također rekao da će veliko pitanje biti kada se mogu ukloniti maske te smatra da smjernice ove studije mogu pomoći u kvantificiranju rizika. Također je primijetio da mjerenje ugljičnog dioksida u sobi također može pomoći u kvantificiranju prisutnosti zaraženog zraka, a time i rizika od prijenosa.

– Potrebne su nam znanstvene informacije prenesene u javnost na način koji nije samo zastrašivanje, već se zapravo temelji na analizi, rekao je Bazant. Dodao je i kako su tri runde teških recenzija najviše što je ikad prošao te da se sada nada da će studija utjecati na daljnje kreiranje smjernica.