Aktualno Hrvatska i svijet Svijet

Pustinja Atacama postala smetlište rabljene i neprodane odjeće

Ni čileanska Atacama – najsuša pustinja na svijetu čiji se velik dio proteže preko visokih Anda, nije pošteđena onečišćenja. Nevjerojatno, no postala je smetlište rabljene i neprodane odjeće koja dolazi iz cijeloga svijeta. Odjeći – sintetičkoj ili obrađenoj kemikalijama treba i do 200 godina za razgradnju. Otrovna je poput odbačene gume ili plastike.

Pustinja Atacama pretvorila se u planinu odbačenog tekstila. Najsiromašniji ljudi iz ove regije i imigranti pretražuju smetlište u potrazi za rabljenom robom.

Svake godine 60-ak tisuća tona rabljene i neprodane odjeće, koja prođe kroz Europu, Aziju i Sjedinjene Države, stigne u slobodnu zonu Alto Hospicio na sjeveru Čilea, odakle se preprodaje po cijeloj Latinskoj Americi.

No veći dio te odjeće, koja se ne proda, završi na groblju odbačenih modnih komada u Atacami.

  • Problem je u tome što odjeća nije biorazgradiva i sadržava kemijske tvari pa se ne prihvaća na općinskim odlagalištima. Zato naša tvrtka reciklira i od otpada izrađuje izolacijske ploče, objašnjava osnivač tvrtke EcoFibra Franklin Zepeda.

Bilo da su hrpe odjeće ostavljene na otvorenom ili su zakopane, onečišćuju okoliš. Svake sekunde otprilike jedan kamion tekstila završi na otpadu ili je spaljen.

  • Nema sumnje da ovi deponiji smeća, posebice tekstilnog, uvelike štete okolišu. Takva odlagališta uzrokuju i požare koji onečišćuju zrak. A neka se nalaze i u blizini naseljenih mjesta, kaže tajnica regionalnog Ministarstva okoliša Moyra Rojas.

Iako je brza moda pristupačna, iznimno je štetna za okoliš.

  • Na samoj smo prekretnici kada ljudi počinju razmišljati o promjeni potrošačkih navika. Želimo bolji svijet, ali još nismo došli do te razine. Ljudi nastavljaju kupovati jeftine stvari. Bez obzira na pandemiju i dalje viđate dugačke redove ispred trgovina, ističe izvršna direktorica Ecocitexa Rosario Hevia.

U UN-ovu izvješću stoji da modna industrija uzrokuje od 8 do 10 posto svjetske emisije ugljikova dioksida. Ako se ništa ne promijeni, do 2050. na tu će industriju otpadati četvrtina maksimalne dopuštene količine ugljika na globalnoj razini. (hrt.hr)