Dok se regionalni mediji bave Plenkovićevim papreno skupim borbenim avionima i Vučićevim protuzračnim sustavom S-300, koji te i takve avione može bez problema uhvatiti u “paukovu mrežu” – ispod radara im promiče velika priča.
Hrvati ga zovu litij, a Srbi – litijum. Riječ je o litij-natrijumu, borosilikatnom mineralu bez kojeg ne može raditi nijedan gadget: mobitel, računalo, bilo što iz tehnološkog svijeta 21. stoljeća. Zato je za jedne to nova nafta, a za druge bijelo zlato.
Hrvatska će platiti borbene avione milijardu i sto milijuna eura, a kompanija “Rio Tinto” za milijardu i pol dolara crpiti litij preko Drine, od čije će prodaje država Srbija ubirati pet posto.
– Mi nemamo more, ali zato imamo nalazišta litija – ponosno poručuje svijetu Aleksandar Vučić, svjestan da je utrka za bogata nalazišta ovog minerala u njegovoj zemlji, nakon dugih šesnaest godina istraživanja, konačno počela.
No Loznicu, veliko nalazište litija, upravo potresaju prosvjedi. Ekolozi su se propeli na zadnje noge: plaše se da će se eksploatacijom litija zagaditi rijeke, potoci, riječju – voda za piće. Dalje, za izvlačenje litija iz jadarita potrebne su ogromne količine vode, pa stanovništvo Loznice u zapadnoj Srbiji, mjestu nedaleko od granice s BiH, strahuje da bi tamošnji poljoprivrednici mogli ostati bez vode za napajanje stoke i polja.
No, tko bi mogao odoljeti eksploatiranju minerala bez kojeg ne može raditi baterija električnog automobila, a svi smo svjesni da je sve bliži dan kada ćemo se definitivno rastati s naftom i njezinim derivatima kao pogonskim gorivima.
Macron je bio u Hrvatskoj zbog Rafalea, a Angela Merkel u Srbiji – zbog litija. Tko ovlada velikim rezervama litija u dolini Gornjeg Jadra kod Loznice, a ima ga poprilično, imat će moć poput šeika iz Emirata, koji, kad požele, zatvore “pipu” pa puste da cijena nafte i plina raste. Na isti način se već špekulira i s litijem.
– Njemačka je, kao i druge države, zainteresirana za litij u Srbiji. Imamo velik broj investicija u području autoindustrije u Srbiji, a svi znamo koliko je litij važan za buduću mobilnost i za baterijske ćelije. Srbija ima nešto što zbilja vrijedi, ali postoji zabrinutost oko toga hoće li eksploatacija biti u skladu s ekološkim standardima. Mislim da EU ima dobre standarde, države članice će se sigurno baviti time jer je klimatska neutralnost u Europi zbilja važno pitanje – rekla je Merkel prigodom posjeta Srbiji.
Potražnja za automobilima s litij-ionskim akumulatorom raste iz dana u dan. O mobitelima i računalima ne trebamo trošiti riječi. Kad je u pandemiji svijet nakratko stao, što se zaliha litija tiče – Europa je bila na tankom ledu. Naime, najveća nalazišta toga vrijednog minerala nalaze se u Kini i Južnoj Americi, pa je Njemačkoj, čija je ekonomija najjača u Europi, jako stalo da u suradnji s Republikom Srbijom osigura značajnije količine na duge staze. Tako bi Srbija stala uz bok Čileu, Australiji, Argentini i Kini. Ozbiljne rezerve litija imaju još Sjedinjene Države, Kanada, Zimbabve i Brazil, a od europskih država jedino Portugal.
Rudarski inženjeri britansko-australske kompanije “Rio Tinto” naišli su 2004. godine, u blizini Loznice, na ležišta novog minerala nazvanog jadarit po rijeci Jadar koja se ulijeva u Drinu, što posebno brine “zelene”. Zapravo, lukavo su ušli u istraživanje praktički napuštenih rudnika, gdje se prije tragalo za drugim mineralima, i otkrili “bijelo zlato”. I to značajne količine. Zato se već otkupljuju zemljišta i kuće građana koji žive u blizini rudnika, a cijeli posao obavijen je priličnim velom tajni jer “Rio Tinto” s informacijama u javnost izlazi na kapaljku.
Ukratko, Srbiju trese “litij-groznica”. Vlasnici imanja oko rudnika, eksploatatori iz “Rio Tinta” i Vlada Republike Srbije u niskom su startu u utrci za bogatstvom koje im je nadohvat ruke. Može li činjenica da Srbija ima značajne količine litija, nasušno potrebnog Njemačkoj, promijeniti odnose snaga u regiji? (slobodnadalmacija.hr)