Svaki put kad “Vatrenima” i “Kockastima” na nekom prvenstvu objese medalju oko vrata jave se hrvatski generali i ostali “heroji” koji vole sve što je hrvatsko. Ne pada im na pamet da baš nikoga nije briga što oni misle.
Evo ih opet. Nogometaši, ne znam da li jedan ili svi, revali su da su Za dom spremni. Onda se javio Aco Stanković pa je rekao da mu ne trebaju “ambasadori koji su Za dom spremni”, pa su hrvatski generali popizdili.
Kao, naši su nogometaši opet osvjetlali hrvatski obraz, zbog njih čitav svijet zna, kako je rekla naša bivša predsjednica, za “malu” Hrvatsku, da Hrvatska nema nogometaša nitko ne bi znao da “mala” Hrvatska postoji.
A sada zna? Tko bi od onih koji su u svijetu pratili “Vatrene” i “Kockaste” nakon “zlatne bronce” mogao pokazati Hrvatsku na karti svijeta? Ja ću vam reći. Nitko. Ne bi ni učenici u hrvatskim i srednjim školama, ne bi ni većina hrvatskih studenata. Jednostavno, za svijet smo nebitni, a mi koji živimo ovdje neobrazovani.
Pa ipak, ne bi se trebalo toliko uzbuđivati zbog pjevanja naših “heroja” domovinskog mira. Ti dečki tule ono što su ih naučili. Pojma oni nemaju tko su ustaše, ne znaju ni tko su četnici. I ne treba da znaju. Imaju dvije noge, dvije ruke i glavu kojom dočekuju loptu. Imaju usta za pljuvanje i kurac za drkanje.
Gruba sam? Pljujem po onome što je jedino sveto jedinoj nam Hrvatskoj? Čekajte. Onda vi niste gledali ni jednu utakmicu. Dečki trče, pa stanu, pa hračnu, pa pljunu.
Jedan od heroja u finalu, možda je to bio Argentinac, dobio je zlatnu rukavicu. Zlatna rukavica je komad nekog metala, nije valjda zlato, u obliku, sigurno ste pogodili, rukavice. Lik je tu rukavicu nabio na kurac i drkao, gledalo ga je nekoliko milijardi ljudi. Pa? On je nogometaš.
Messi je na terenu je desetak sekundi češao jaja. I opet su one milijarde gledale. Neki su zamjerili snimatelju. Milijarde su čak 10, slovima: deset sekundi gledale kako Argentinac češe jaja. One ne znaju da je Messi mnogo duže češao svoje slavno međunožje, kamere su prikazale samo komadić Messijevog stendapa.
Smijemo li zamjeriti Messiju? Jeste normalni? Messi je nogometaš.
Neka dečko na terenu pljuje, riga, drka, hvata kolegu za jaja kad da gol, tresne suca, nudi mu kurac na pušenje. Neka on i ekipa rade što im padne na pamet. Zlatna Rukavica drka za Argentinu. Naši veličaju ustašluk za Hrvatsku. To su domoljubni činovi.
Dečki igraju. Svi loptom, neki kurcem, to je nogomet. Ali koji kurac u ovoj priči rade hrvatski generali? Tko su ti ljudi? Što su oni učinili za Hrvatsku? Skupina nadrkanih mužjaka godinama nam poručuje što misli. Još kad bi nam objavili čime misle?
Bili su u ratu. Neki od njih. Ogromna većina tih “heroja” ima i ruke i noge. O odvratno visokim mirovinama i beneficijama da se ne govori. Što im nedostaje u “maloj” Hrvatskoj koja bi bila mnogo veća da njome ne haraju oni i njima slični? Žive poput careva stalno spominjući svoje dobivene bitke. “Gospodo”, vi ste dobili svoju bitku, mi smo izgubili rat. Zato bi bilo krasno da konačno začepite. Pljujete po svima koji su za ovo, ne znajući da se bore za ovo, život dali.
Heroji su ljudi koji su ostali bez ruku, nogu, očiju, života, djece. Vi ste skupina ostarjelih drkadžija koja ne mora poput vaših vršnjaka obilaziti kontejnere u lovu na opstanak. Iz ogromnih, toplih, stanova koje sam vam i ja platila gledate trkače na terenu pa pokušavate svršiti dok jedan od “heroja” kurcem miluje zlatnu rukavicu i tako, po vama, milijardama ljudi pokazuje gdje je Argentina.
Kad ćete umuknuti? “Naši dečki” pjevaju odvratne pjesme i uzvikuju ustaški poklič, tako je bilo i tako će ostati jer su to takvi dečki. Ne morate ih braniti.
Možda sam ipak prema vama prestroga? Teško je gledati mladost u punoj snazi kako ga na terenu miluje, a tebi ga ne može dignuti ni ogromna mirovina ni ogromni stan ni ogroman auto ni kilo Viagre ni zastrašujući ego.
Ma, Božić je na vratima. Možda i vama treba oprostiti?
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)