Naletjela sam na komentar jedne od mojih “obožavateljica”. Zamjerila mi je “lice bez bora” i to što sve činim da ne bih starjela “dostojanstveno”.
Pogledala sam svoju facu na jednom crnogorskom teve ekranu i zaista… Nigdje bore. Ali…To nije imalo nikakve veze s mojim nedostatkom “dostojanstva” nego je snimatelj moje “dostojanstveno” lice pretvorio u dječje dupe.
Što je “dostojanstvo”? Prevedeno na ovo što mene zanima, “dostojanstvena” si kad imaš sedamdeset a izgledaš kao da imaš sedamdeset i osam. Duša je ono što te čini privlačnom.
“Duša”. Koji je kurac duša?
Gdje, ujutro kad se pogledaš u ogledalo a iz njega u tebe bulji nešto obješeno, gdje među svim tim naborima naći ono što će te iznutra ozariti i mrko jutro ti pretvoriti u široki osmijeh?
Bi li i osmijeh trebao pratiti starost i biti “dostojanstven”? Dostojanstven osmijeh u starosti znači dva komada plastike da bi mogao dostojanstveno, neću više pisati navodnike, to me umara, škljocajući savladati komadić prekuhane kokoši.
Ajmo dalje. “Treba se pomiriti s godinama koje imaš, svako vrijeme je lijepo na svoj način.” Koji je to kurac od teorije? Što ima lijepo u podočnjacima, obješenoj donjoj vilici, borama, zovem ih “merkelice” i nosim ih jer ne znam kome otići da mi ih makne.
Što ima dostojanstveno u usnama skupljenim poput kokošje guzice? Mrkom pogledu kojim gledaš svijet oko sebe ne zato što si ljuta nego zato jer ti je dostojanstvo razjebalo facu? Pa te partner pita, što ti je danas? Ono što mi je bilo i jučer i ono što će mi biti dok budem živa, prštim od… Dostojanstvo. Koja odvratna, odvratna riječ. Bolje zvuči sifilis.
Moram biti fer. Imam doktoricu Vesnu koja mi povremeno uskače i ponešto izbriše ali ona zastupa tezu da su bitni pamet, šarm… Tu se nikad nećemo složiti.
“Oni stare drugačije”, rekla mi je manikirka i pedikerka. Oni su “masniji”, oni se sporije “suše”.
Jebote! I da. “Bradom mogu sakriti podbradak.” Ja svoj podbradak ne smijem sakriti bradom, tolika količina dostojanstva bi bila kontraproduktivna, podbradak se može sakriti frizurom.
Može kurac. Nema frizera koga nisam obišla. Ni jedan mi nije sakrio podbradak. On se može odrezati. GDJEEEEE? Merkelice se mogu izbrisati hijaluronom. Meni pričajte. Probala. Masnice su se povlačile tjednima, konačno su nestale, masnice, mislim, merkelice ostale. Neću vam reći koliko sam iskeširala love da bih bila tri tjedna plava i okolo govorila kako sam izvadila zub. I neću vam reći koliki su se čudili da imam što izvaditi.
Pred tjedan ili dva sjedila sam u Termama Selce i čekala na terapiju. Boljelo me koljeno ali to me previše ne uzbuđuje. Dvije cure su sjedile pokraj mene i na dugačko i široko raspravljale što će od svoga dostojanstva izbrisati. U Termama će samo ispraviti neke sitnice. U Beogradu će podrezati gornje i donje kapke, ukositi oči, napraviti parcijalni facelifting, odrezati podlaktice koje im vise jer su naglo smršavjele…
Jedna će sebi ugraditi sise “suze”, druga “jabuke”… Iz guzice će im izvući mast i uvaliti u usne. Sve je to mnogo jeftinije u Srbiji, doktor se zove… Naravno da ja, ovako dostojanstvena, nisam smjela cure pitati kako se zove beogradski doktor. Budala.
Jučer sam bila na rendgenu pluća, kašljem već tjednima. Vrlo simpatična inženjerka, Andrea se zove, objasnila mi je da obješene bijele vreće na snimci nisu rak pluća nego moje sise.
Čekaj malo. To je prelilo čašu mog dostojanstva. Želim da mi neka žena pošalje adresu najboljeg i jeftinog beogradskog doktora koji će sa mene oderati svaki trag dostojanstva.
Čemu sve to? Kako ne kužite? Jedna plastičnjača je uhvatila Bezosa i sad čitav svijet gleda kako on očaran bulji u njezine jabuke. Ej! Bezos! Da mu se bivša žena nije furala na dostojanstveni “daska za peglanje” look još bi bili skupa.
Kad se sredim mogla bih zavesti Plenkovića, koliko tek taj love ima. Ne možeš opljačkati Hrvatsku do kosti i biti gole guzice. Pa bih mogla u ovoj već deset godina demokratskoj, turbo ekonomski razvijenoj, ne zovu je bez vraga „balkanski tigar“, i civiliziranoj europskoj zemlji bez stresa kupiti kilogram trešanja. Imala bih i love za sirup protiv povraćanja. Ima i ona koju jebe Bezos.
Nedostojanstvene! Čekam! Prvo, kako se zove onaj doktor u Beogradu. Drugo, može li na rate? Ako budete milostive uskoro ću na mnogim ekranima cvrkutati: “Mislite da izgledam mlađe? Ah!” Široki osmijeh. “Genetika.”
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)