Čovjekov dišni sustav je najotvoreniji organski sustav te je kao takav u neprekidnoj komunikaciji s vanjskim svijetom. Stoga ne čudi da su akutne dišne infekcije najučestalije bolesti u čovjeka uopće. Odrasli u prosjeku obole 3 – 5 puta na godinu, djeca čak do 9 puta, a ona koja pohađaju vrtićki kolektiv i do 12 puta na godinu. Razlog zašto su kod djece učestalije dišne infekcije je upravo u nezrelim obrambenim i imunoloških mehanizmima, u dugotrajnom boravku u vrtićkom ili školskom kolektivu gdje još nisu usvojene pravilne higijenske mjere; ne postoji socijalna distanca u toj dobi, specifična je i anatomija dišnih puteva djece u odnosu na odrasle.
Gledano anatomski dišne infekcije mogu se podijeliti na infekcije gornjeg dišnog sustava (prehlada, upala ždrijela i /ili krajnika, sinusitis,laringitis) i donjeg dišnog sustava (bronhitis, bronhiolitis i upala pluća).
Višestruko su češće infekcije gornjeg dišnog sustava koje su u pravilu i mnogo lakše te su najčešće uzrokovane virusima. Obična prehlada ili hunjavica upala je sluznice nosa, a obilježena je sekrecijom iz nosa koji eventualno može biti zaštopan, bez temperature, glavobolje, bolova u mišićima, kašlja ili drugih simptoma. Prehlada popraćena povišenom temperaturom naziva se febrilni respiratorni katar. U djece ispod godinu dana se očituje nemirom i plačljivošću poglavito stoga što dojenče ne zna trajno disati na usta što predstavlja veliki problem u slučaju začepljenog nosića. Sa začepljenim nosom niti sisanje nije moguće te dijete počinje odbijati obroke uslijed stalne borbe za zrak. Iz navedenih razloga održavanje prohodnosti nosa u dojenačkoj dobi od iznimne je važnosti i za disanje i za sisanje.
U djece ispod 3. godine života često vidimo kliničku sliku retronazalne angine (tzv. upala treće mandule, upala adenoida) još zvana streptokokoza jer je upravo Streptokok najčešći uzročnik iste. Disanje kroz nos kod takvog je djeteta otežano što zbog sekreta što zbog opstrukcije povećanom trećom mandulom koja se nalazi na krovu ždrijela i uslijed upale bitno oteče te ometa strujanje zraka. Obilan je gnojni iscjedak straga i iza krajnika, dok vidljivog sekreta prema naprijed, tj. na nos nema. Otečeni su limfni čvorovi vrata uz “unjkavi” govor, zadah iz usne šupljine i hrkanje u snu. Bolest je popraćena febrilitetom, odbijanjem hrane i općenito nemirom djeteta.
Sluznica nosa i sinusa jedinstvena je anatomski i funkcionalno stoga svaka prehlada zahvaća i paranazalne šupljine koje su u potpusnosti razvijene tek kod djeteta školske dobi. Upala sinusa postaje klinički važna kada se na akutnu virusnu infekciju sluznice nadoveže sekundarna bakterijska infekcija. Dvije pojave ukazuju da se iz obične prehlade razvio gnojni sinusitis: infekcija predugo traje (dulje od 10 dana) ili ima pretešku sliku (dugotrajna temperatura, gnojni iscjedak iz nosa, zadah iz usta, glavobolja, bol iza i iznad očiju).
Ako nastupi prodor bakterija iz gornjeg dijela ždrijela (nazofarinska) kroz Eustahijevu cijev, koja predstavlja prirodnu komunikaciju te povezuje nosni dio ždrijela i srednje uho, nastupit će i upala uha koje je česta kod duljih infekcija gornjeg dišnog sustava.
Navedeni bakterijski uzročnik Streptokok grupe “A” će u većeg djeteta uzrokovati sliku “gnojne angine” koja počinje bolovima u grlu te otežanim gutanje na što se nadovezuje i visoka temperatura. Povraćanje s temperaturom i bolovima u trbuhu može biti prva manifestacija ove bolesti. Pregledom ždrijela nalazimo žarko crveni osip sluznice mekog nepca s gnojnim naslagama krajnika i otečenim limfnim žlijezdama vrata. U manjem postotku oboljelih može se javiti i sitnotočkasti kožni osip, kao da je koža izgorjela na Suncu te tada govorimo o šarlahu. Posebno je važno razlikovanje Streptokokne angine od virusnih angina koje su također popraćene bjelkastim naslagama krajnika (najčešće Adenovirus), ali i prema infektivnoj mononukleozi gdje su naslage na krajnicima asimetrične. Brisom ždrijela dokazuje se Streptokok i to je jedina prava indikacija za davanje antibiotske terapije u liječenju angine. Sve druge situacije gdje se u brisu dokaže bakterija Streptokok, a dijete nema znakova akutne upale grla znači kliconoštvo i nije indikacija za uvođenje antibiotskog liječenja.
Laringitis se očituje promuklošću, kašljanjem i tzv. inspiratornim stridorom – zvuk koji je sličan lavežu psa ili glasanju tuljana. Naime, zbog jakog otoka sluznice ispod glasnica bitno je sužen taj prostor te kod disanja zrak nepravilno cirkulira kroz suženi dišni put pri čemu nastaje poseban zvučni fenomen – stridor. Bolest se nadovezuje na prehladu ili počinjen naglo, iz punog zdravlja, sa simptomima koji se javljaju noću i bude dijete iz sna. U određene djece zbog sklonosti istom laringitis se učestalo ponavlja. Osnova prve pomoći je izvesti dijete na hladan i vlažan zrak, primjeniti inhalaciju fiziološke otopine (ili hipertonične 2,3% otopine), a neki roditelji su educirani za davanje kortikosteroidnih klizmi u slučaju recidiva laringitisa.
Od ove virusne bolesti važno je razlikovati maligni bakterijski epiglotitis tj. bakterijsku upalu epiglotisa. Epiglotis se nalazi neposredno iznad glasnica te ima funkciju “poklopca” koji tijekom gutanja zatvara glasnice i usmjerava hranu i piće u probavni trakt. Danas se rijetko viđa upravo zbog sustavnog cijepljenja protiv bakterije Hemofilusa tip B koji je najčešći uzročnik ove bolesti.
U infekcije donjeg dišnog sustava ubrajaju se bronhitis, bronhiolitis i upala pluća.
Bronhiolitis nije isto što i bronhitis. Naime, akutni bronhitis je upala sluznice velikih centralnih dišnih puteva koji vode zrak i obilježen je poglavito kašljem. Dijete može u potpunosti mirno disati, iako kod malih pacijenata i kod većeg otoka sluznice te jače produkcije sluzi naglašena je “opstrukcijska komponenta”. Izdisaj je u tom slučaju produljen i otežan, a tijekom pregleda vidi se uvlačenje međurebrenih prostora. Slušanjem pluća čuju se mnogobrojni fićuci koji nastaju zbog otežane eliminacije zraka iz pluća uslijed suženih bronha.
Bronhiolitis je upala malih dišnih puteva i pogađa djecu prve godine života (3 – 6 mjeseca). Opće stanje djeteta može varirati od stanja sličnog prehladi do teško ometene funkcije pluća koja vitalno ugrožava pacijenta. Patomehanizam bolesti je isti kao i u bronhitisa – upala sluznice i pojačana produkcija sekreta. Međutim, zračni putevi su puno uži i zadebljanje sluznice od npr. 1 mm smanjuje presjek lumena dišnog puta do 75% dok kod odrasle osobe isto takvo zadebljanje sluznice smanji presjek za oko 20%. Kao posljedica suženja i otežanog strujanja zraka kompromitirani su i udisaj i izdisaj te iz toga proizlazi potreba za pojačanim radom pluća. Klinički se to očituje jako ubrzanim i otežanim disanjem, naglašenom opstrukcijom bronha, nemogućnošću hranjenja i sisanja, dehidracijom, u najtežoj fazi ometena je izmjena plinova te nastupa hipoksija praćena plavičastom bojom usnica i kože.
Većina bronhiolitisa uzrokovana je Respiratornim sincicijskim virusom tj. RSV-om. Značenje infekcije RSV-om je u tome što djeca nakon prve infekcije imaju ponavljane epizode kašlja i zviždanja u prsima (opstrukcije) te i povećani rizik za kasniji razvoj astme. Cjepivo protiv RSV virusa ne postoji ali postoje specifična RSV protutijela koja se daju u obliku intramuskularne injekcije djeci do druge godine života i s određenim faktorima rizika. Tu spadaju djeca koja su ranije rođena i liječena su na respiratoru, djeca koja imaju neku urođenu anomaliju pluća ili srca, kroničnu plućnu bolest kao npr. cističnu fibrozu.
Bronhitis i upala pluća detaljno su opisani u prethodnom članku.
Piše: Dr. Vedrana Zubčić Zrnc, spec.pedijatar-subspecijalist neonatolog
