Čitav svijet je vidio kako žena Macronu odvaljuje šamar u Vijetnamu. To je isti čas postala svjetska brejkingnjuz ali kao čista sprdačina.
Mediji su po tko zna koji put krenuli analizirati “bolesnu” vezu između profesorice koja je u četrdesetoj zavela petnaestgodišnjeg klinca, udala se za njega i eto sad ga pred čitavim svijetom šamara na radost zlobnika širokoga spektra.
Francuski mediji se nisu baš snašli u objašnjavanju obračuna u avionu. Najprije su tvrdili da je fotomontaža, pa je par bio zatečen u ljubavnoj “igrici” da bi na kraju došli do genijalnog objašnjenja: za sve su krivi “Rusi”.
U ovom ludom svijetu sve je moguće, ničemu se ne treba čuditi, ja se ipak čudim. Da je bilo obrnuto, da je Macron tresnuo ženu pred kamerama, da je čitač usana pročitao kako joj govori, makni se, gubitnice, sa Brigittinih usana je detektirao kako je siknula, makni se gubitniče, što bi se dogodilo?
Sigurna sam da bi se sve žene u “civiliziranim” zemljama digle na zadnje noge. Krenuli bi prosvjedi, urlanja u megafon, zazivanja pravde za žene žrtve koje su žrtve i kad im je muž predsjednik države.
Borkinje za ženska prava bile bi na svim ekranima i zapjenušano ukazivale na notornu činjenicu da zlostavljači nisu samo “obični” muškarci, ima ih i među svjetskim državnicima ali to vidimo samo kad divljak ne skuži na vrijeme da je avion sletio i da će se vrata otvoriti a kamere uključiti.
Zašto žene ovih dana šute? Zato jer samo mi možemo biti žrtve. Kad žena tresne muža onda je to više tema za sprdačinu nego za analizu. To je nešto kao kad čovjek ugrize psa. Toliko je rijetko da nije vrijedno spomena.
Nevjerojatno koje smo mi licemjerke. Zar stvarno mislimo da samo muškarci zlostavljaju? Ili su žene zlostavljačice tako rijetka pojava da se na to mi kolegice po međunožju ne bismo trebale osvrtati, dapače, veselimo se, konačno se Brigitte osvetila za sve nas?
Ovih se dana nismo baš proslavile, mi žene, mi vječne žrtve kad govorimo o muškarcima. Nije li i ovdje riječ o ljudskom biću, ne o muškarcu, nismo li mi, kad smo zlostavljane, ljudska bića, a ne “žene”?
Znam, brojke su na našoj strani. Ne može se usporediti jedan ženski šamar sa stotinama tisuća žena koje diljem svijeta gube živote u okršaju sa mužjacima. I ne može ako ne uzmemo u obzir da je nasilje nasilje ma kako bilo “rijetko” ili “sitno” ili toliko otkačeno da ga samo “Rusi” mogu režirati.
Žene ne kuže da će biti onoliko uvjerljive u svojoj borbi protiv zlostavljanja među spolovima kad priznaju da i muškarci mogu biti žrtve.
Piše: Vedrana Rudan
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)