Reakciju iz Bijele kuće na susret Starmera i Xija nije trebalo dugo čekati
Britanski premijer Keir Starmer posljednji je u nizu državnika koji su se proteklih tjedana zaputili u Peking kako bi s Kinom pokušali ojačati ekonomske odnose u jeku sve turbulentnijih tenzija s dosad glavnim trgovinskim partnerom većine europskih i zapadnih zemalja – SAD-om.
Dokaz je to koji dodatno potkrepljuje do koje je mjere upravo Kina – najveći rival Trumpove Amerike za globalnu dominaciju poretka u nastajanju – zapravo najveći profiter manjka taktike nove administracije u Bijeloj kući.
Mafijaške prijetnje
Pred sve nepredvidljivijim strateškim partnerom, koji se sve češće odlučuje za taktiku mafijaških prijetnji pri ophođenju sa svojim ključnim saveznicima, Starmer je – poput Emmanuela Macrona i inih kolega prije njega – odlučio zasukati rukave, sjesti na avion te se zaputiti na Daleki istok sa zadatkom da diverzificira tržište, snizi carine te dogovori (stabilne) investicije.
Kao prvi britanski premijer koji je Kinu posjetio u čak osam godina, Starmer je u trosatnom razgovoru s Xi Jinpingom obećao „sofisticiraniji bilateralni odnos” – što god to značilo u praksi.
Reakciju Washingtona nije trebalo dugo čekati i malo koga je istinski iznenadila. Donald Trump Britance je upozorio da se igraju s vatrom koketirajući s Kinezima.
Oštar odgovor Trumpu
Međutim, britanski ministar trgovine, Chris Bryant, opasku je odlučno i nedvosmisleno odbacio tijekom gostovanja na BBC-ju ovoga petka.
„Američki predsjednik neprestano se hvali time da je kućni prijatelj sa Xi Jinpingom i da se dvojac uzajamno jako poštuje. Upravo zato smatram da nije u poziciji drugima diktirati na koji će način s Kinom graditi odnos, osobito ako u obzir uzmemo to da i sam planira otputovati u Peking već ovoga travnja”, poručio mu je.
U svijetu u kojem Amerika svojim ključnim strateškim partnerima nudi samo veliku batinu, treba li čuditi što (taktički pismeni) glavni rival Amerike istim tim zemljama nudi jednako veliku mrkvu?
Ne treba. Kao što ne treba ni čuditi činjenica da Zapad postaje sve spremniji okrenuti glavu od toga da je Kina autoritarna zemlja koja, osim što ne poznaje koncept „poštivanja ljudskih prava” i „demokracije”, aktivno priprema kopnenu invaziju na svoje neposredno susjedstvo. (T.T. Macan, jutarnji.hr)
