Osim aspekta koji se odnosio na ulogu Europske unije u novome svjetskom poretku, Weber i Plenković istaknuli su i fokus na demografske promjene
Poruke koje su europski pučani ove subote poslali iz zagrebačkog hotela Westin načelno imaju osnove umiriti, barem privremeno, sve one koji već mjesecima ukazuju na manjak ozbiljnosti i čvrstoće Europske unije u globalnim previranjima današnjice.
Manfred Weber, nesuđeni predsjednik Europske komisije koji je debakl modela spitzenkandidata 2019. amortizirao preuzevši kormilo nad najvećom političkom grupacijom u EU, kojoj ideološki pripada i hrvatski HDZ, iz Zagreba je poručio kako aktivno rade na boljoj provedbi Lisabonskog ugovora, svojevrsnog Ustava Europske unije, s ciljem da unaprijede svoju poziciju u međunarodnom poretku koji nastaje.
“Točka 7. članka 42. Lisabonskog ugovora temeljitije definira klauzulu o uzajamnoj obrani kojom se definira solidarnost država članica Unije u slučaju agresije stranoga aktera, čak i u usporedbi s člankom 5. NATO-a, no unatoč tome, u njoj nije dovoljno jasno definiran hodogram postupanja u tom scenariju i to se mora hitno riješiti”, ukazao je, među prvim točkama govora na tiskovnoj konferenciji nakon dvodnevnog ‘retreata‘ u Zagrebu, zahvalivši se pritom domaćinu, premijeru RH Andreju Plenkoviću, što je na obljetnicu pola stoljeća postojanja najmoćnije europske grupacije otvorio vrata boljem funkcioniranju EU.
Na izazov se osvrnuo i sam premijer Plenković, priznavši kako se postavljaju ključna pitanja o učinkovitijem funkcioniranju Europske unije.
“Proces odlučivanja EU27 mora biti brži; ukoliko to nije moguće, možda je kucnuo čas da se razmotri i opcija manje Unije, od 26 članica”, izjavio je Plenković, vrlo indikativno.
Naime, iako ni jednim jedinim slovom nije eksplicitno spomenuo zemlju za koju smatra da bi trebala imati prioritet isključenja iz odlučivačkog procesa Unije, njegovu izjavu treba sagledati u kontekstu sve evidentnijeg zamora europskih dužnosnika očitom sabotažom mađarskog premijera Viktora Orbána pri baš svakom pokušaju uspostave konsenzusa na razini EU.
Na umu treba imati i činjenicu da Fidesz, Orbanova stranka, nije prisustvovala ni prošlom zagrebačkom kongresu Europske pučke stranke, onom koji se održao u studenome 2019., netom prije nego što je Hrvatska, kao najmlađa članica Unije, prvi put preuzela predsjedanje istom, i to unatoč tome da je tada još, iako suspendirana, formalno pripadala EPP-u.
Tješi i saznanje da se europski lideri ovoga puta nisu toliko fokusirali na sam aspekt obrane, jer se o njoj ipak izdašno govorilo na svim recentnim susretima EU i NATO-a, već su fokus odlučili posvetiti upravo unaprjeđenju odlučivačkih procedura koje već postoje, ali se ne koriste na učinkovit način.
Europska pučka stranka (EPP) politička je grupacija desnoga centra koja trenutačno na razini EU broji čak 13 (od ukupno 27) državnika, dok istodobno drži kontrolu nad čak tri od ukupno pet fotelja institucija Unije. U tom kontekstu, činjenica da su dužnosnici koji u svojim rukama kumulativno drže većinu poluga vlasti u EU osvijestili dosadašnju inertnost i tromost najvećeg trgovinskog bloka na svijetu koji broji gotovo 450 milijuna stanovnika, sama po sebi daje nadu da će se stvari morati promijeniti. A to je dobro.
Osim aspekta koji se odnosio na ulogu Europske unije u novome svjetskom poretku, Weber i Plenković istaknuli su i fokus na demografske promjene od kojih je u Europi nemoguće okrenuti glavu.
“Bez demografske revitalizacije nema konkurentnosti, a bez održivog stanovanja mlade obitelji nemaju budućnosti”, poručio je premijer RH iz Westina, istaknuvši pritom i važnost energetske neovisnosti Starog kontinenta, koja se također proteklih mjeseci ispostavila strateški važnom karikom. (T.T. Macan, jutarnji.hr)
