Ogulin je bio i još uvijek je grad u kojeg mnogi rado svrate. Mnogi od njih u njemu i ostaju. Zaljube se u Klek, Đulu, Sabljake, Bukovnik i…odluče ovdje ostati zauvijek. Jedan od njih bio je i dimnjačar Josip Novoselec, kojeg se u Facebook objavi prisjetio njegov susjed Tone Radočaj. On je u svojoj objavi napisao:
“U Ogulinu smo uvijek rado prihvaćali ljude koji su u potrazi za poslom dolazili u naš grad. Pogotovo ako su bili pošteni i marljivi, nerijetko su se ovdje oženili, nastanili i dijelili zajedničku sudbinu s ostalima.
Nedavno sam se prisjetio da je takav bio i moj pokojni susjed iz Podvrha, gospodin JOSIP NOVOSELEC – Joža dimnjačar.
Izučivši zanat u Zagrebu, iz Zlatar Bistrice je u naš grad 1962. godine došao mladić Josip Novoselec i uskoro postao naš Joža. Među prvim obrtnicima u bivšoj općini Ogulin obavljao je dimnjačarske usluge i to izuzetno uspješno i s puno poleta. Kao samac, hranio se je u restoranu „Kapela“ (sadašnji hotel „Frankopan“), a tamo je kuharica bila Janjo Stipetić (od Gusteći, sa Kalci sada u MO Sv. Jakov) i rodila se ljubav, a uskoro i kćerka Ankica. Tako je Joža postao 100 % naš.
Dimnjačari su nekada imali osobit položaj u društvu, uglavnom su bili časni i ugledni građani, prolaznici bi se hvatali za dugmad kad bi ih vidjeli vjerujući da donose sreću. U crnom radnom kombinezonu i s crnom kapicom na glavi te dugom željeznom drškom neobične četke za čišćenje dimnjaka, spretno svijene oko ramena, Joža bi obično samo izronio iza ugla na svom biciklu, veselo fućkajući.
Dimnjačarstvo podrazumijeva čišćenje dimnjaka, peći i dr. ali taj čovjek osim što mora biti kvalitetan u svom poslu mora imati i povjerenje naših mještana da ga puste u svoje domove. Zbog tih vrlina i njegove plemenitosti se prisjećam i ističem gospodina Josipa Novoseleca od zaborava.
Kao u neka stara vremena, kada su dimnjačari prvog dana nove godine išli od vrata do vrata da bi ljudima poželjeli sreću u godini koja je tek stigla, gospodin Joža nas je znao iznenađivati i stavljati dimnjačarski kalendar po poštanskim sandučićima diljem bivše Općine.
Gospodin Josip Novoselec uz posao dimnjačara, bio je priznati dobrovoljni vatrogasac. Kao takav bio je nositeljem mnogih priznanja i pohvala. Zbog svoju stručnosti, ljubavi i predanosti bio je svakako jedan od najuvaženijih članova DVD-a Ogulin.
Josip Novoselec, rođen 23.9.1932. godine, a umro u Ogulinu 27.12.2002. godine.
Počivao u miru Božjem!”
U Facebook objavi koju smo prenesli, autor Tone Radočaj zahvaljuje gospođi Ankici Novoselec-Vuković, pokojnikovoj kćeri na ustupljenim fotografijama te prenosi još dio sjećanja susjeda na dimnjačara Jožu:
“Na kavi , razgovarajući sa susjedima, svi su odmah imali nešto za reći o Joži, ali se svi slažu da je bio dobar čovjek.
– Tonček pamti njegove riječi: Susjed, susjed, peć ili šparet se loži suhim drvima. Pali se plamenom i žarom i nikako drugačije.
– Josip Stipetić (Šarac): Bil je za zdogovor i držali smo se tega. Za svaki Božić, Joža mi je donosil bocu rakije.
– Susjed Ive kaže za Jožu da je bio dobar čovjek. Posebno se sjeća zajedničkih noći na straži u Lisvinama (početkom Dom rata). Imali su samo sjekiricu, a budnim su ih održavale Jožine neiscrpne, interesantne i vesele dimnjačarske dogodovštine.”
