Svjedoci opisuju javna pogubljenja, pretrese bez naloga i mito koje odlučuje tko će ostati na životu
Sjeverna Koreja provodi drakonske zakone prema kojima gledanje južnokorejskih serija poput Squid Gamea ili slušanje K-popa može rezultirati smrtnom kaznom. Novo izvješće Amnesty Internationala, temeljeno na svjedočanstvima 25 bjegunaca, opisuje atmosferu straha u kojoj se medijski sadržaj iz susjedne države tretira kao najteži zločin.
Bjegunci su opisali kako vlasti prisiljavaju građane, uključujući i djecu školskog uzrasta, da prisustvuju javnim pogubljenjima radi “ideološkog obrazovanja”.
“Kada nam je bilo 16 ili 17 godina, u srednjoj školi, vodili su nas na pogubljenja i pokazivali nam sve. Ljudi su ubijani zbog gledanja ili distribucije južnokorejskih medija”, tvrdi Kim Eunju, jedna od bjegunaca. Izvješća pokazuju da su zbog serije Squid Game pogubljeni čak i srednjoškolci u provincijama blizu kineske granice, prenosi Sky News.
Iako su zakoni službeno nemilosrdni, bjegunci ističu da kazna često ovisi o debljini novčanika okrivljenika. Bogatiji Sjevernokorejci mogu podmititi korumpirane službenike kako bi izbjegli progon, dok siromašniji završavaju u radnim logorima ili pred streljačkim vodom.
Mito kao spas
Ljudi su često primorani prodavati svoje kuće kako bi prikupili između 5 i 10 tisuća dolara mita za izlazak iz logora.
Kim Joonsik (28) priznao je da je tri puta uhvaćen kako gleda zabranjene serije, ali je preživio zahvaljujući korupciji: “Nisam dobio zakonsku kaznu jer smo imali veze. Obično, kada uhvate srednjoškolce, ako im obitelj ima novca, prođu samo s upozorenjem.” S druge strane, tri prijateljice njegove sestre poslane su na višegodišnji prisilni rad jer njihove obitelji nisu imale za mito.
Kontrolu provodi specijalna policijska jedinica nazvana “Grupa 109”. Oni provode nenajavljene upade u domove i nasumične pretrage mobitela na ulicama bez ikakvog naloga. Unatoč riziku, strani sadržaji su i dalje široko rasprostranjeni, a krijumčare se iz Kine na USB stickovima. Paradoksalno, bjegunci tvrde da zabranjeni sadržaj gledaju svi, od radnika do visokih partijskih dužnosnika i agenata sigurnosti koji to rade u tajnosti. (K.K.-, jutarnji.hr)
