Učenici u Hrvatskoj u jednoj školskoj godini izostanu s nastave više od 40 milijuna sati, a prosječan učenik oko 90 sati, pri čemu se, iako se većina izostanaka vodi kao opravdana, izbjegavanje nastave sve češće pokazuje kao složen problem, osobito u srednjim školama, upozoravaju stručnjaci.
Prema podacima o izostancima po nastavnim godinama, u školskoj godini 2024./2025. zabilježeno je ukupno 40,2 milijuna sati izostanaka, od čega gotovo 39,5 milijuna opravdanih i oko 700 tisuća neopravdanih, a prosječan broj izostanaka po učeniku iznosio je 89,8 sati, pri čemu se slične brojke bilježe i prethodnih godina.
Posavec: Izostanci kao signal, a ne provjera opravdanosti
Školska se medicina u slučajeve izostanaka uključuje čim škola signalizira da dijete dulje ili ponavljano izbiva s nastave, neovisno o tome jesu li izostanci opravdani ili neopravdani, pojašnjava voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” Marija Posavec, ističući da cilj nije provjera opravdanosti, nego utvrđivanje razloga izostajanja i procjena potrebe za dodatnom obradom, liječenjem ili prilagodbom školskog okruženja.
Upozorava da somatski simptomi povezani s emocionalnom patnjom nisu simulacija te da bol i nelagoda mogu biti stvarni i bez jasnog organskog uzroka, zbog čega se djecu u slučaju sumnje na teškoće mentalnog zdravlja, prema potrebi, upućuje na pregled dječjeg i adolescentnog psihijatra, psihologijsko testiranje, logopedsku obradu i druge dodatne postupke.
Ključna je, ističe Posavec, pravodobna suradnja roditelja, škole i školskog liječnika kako bi se omogućila rana intervencija.
Dodaje i da se posljednje tri godine u školskoj medicini provode probiri na poremećaje mentalnog zdravlja u osmim razredima osnovne škole i prvim razredima srednje škole, što se pokazalo učinkovitim za rano prepoznavanje teškoća.
Selak Bagarić: Uzroci izbjegavanja nastave uvijek su višeslojni
U dijelu slučajeva iza ponavljanih izostanaka stoji izbjegavanje nastave kao obrazac ponašanja povezan s emocionalnim opterećenjem djeteta.
Izbjegavanje nastave najčešće se razvija postupno, ističe klinička psihologinja Ella Selak Bagarić. U početku se javljaju povremeni izostanci, jutarnje poteškoće pri polasku u školu i tjelesne tegobe bez jasnog medicinskog uzroka, uz pojačanu napetost vezanu uz školske obveze. S vremenom izostanci postaju učestaliji, a djetetu je sve teže nositi se i sa samom pomisli na povratak u školu.
Za razliku od povremenog markiranja, koje je češće povezano s razvojnim fazama i ispitivanjem granica, kod izbjegavanja nastave prisutna je izražena unutarnja nelagoda. Dijete, kako navodi Selak Bagarić, često želi ići u školu, ali doživljava da to u tom trenutku ne može. Ostajanje kod kuće donosi kratkotrajno olakšanje, ali istodobno povećava zabrinutost zbog propuštenog gradiva i strah od povratka. (net.hr)
