Evo ljeta. Uskoro će stoka krenut sa ručnicima rezervirati prve redova do mora.
To se u veljači prostru ručnici, sa kamenjem zabijenim u rubovima… ilegalna gradnja u pičku materinu… ministarstvu graditeljstva šalju zahtjev za legalizaciju.
Kad dođeš na plažu, 30 kvadrata pokriveno ručnicima a na vrhu sjedi baba… 80 godina u njoj… oči joj krvave. Pogledaš ju, ona reži ko carinski pas kad u bunkeru nanjuši novi CD od Jasmina Stavrosa.. Pitaš ju “Jel ovo slobodno?”… iz šumarka izljeće 7 sinova, 7 snaja i 48ero djece. Djeca pitoma, svaki grize neoguljenu lubenicu. Baba sve kontrolira. Unučad ždere najlon i paradaj u najlonu. Treći sin puše u neki kurac što kasnije poprimi oblik nosača aviona. Drugi sinovi pušu u neki kurac, eto razarača… cijelu flotu napuhali za po sata. Baba sjedi gore na vrhu ručnika ka zapovjednik. Ko je krivo pogleda, baba šalje avione. Svi ulaze u more. Razina mora se diže za 2 metra. Ko je igro picigin, sad roni. Baba dvogledom nadgleda vojne vježbe. Nije zadovoljna manevrima. Sedmi sin napuhuje podmornicu a baba mu dobacuje “Torpediraj ih!”. Uto evo ovog što peče palačinke, 10 eura komad, sa Nutelom što ju Kenedi osobno radio. Baba kupuje 62 palačinke. Svi izlaze iz mora, more se vraća 2 metra nazad. Cijela flota nekontrolirano pluta dok ovi grizu palačinke i ko krokodili se vrte oko svoje osi nebil istu pregrizli. 6ero unučadi fali. Baba viče “Ko im jebe mater, dojutra će se napravit novi”. Svi pojeli, idu u more, more opet 2 metra gore. Baba navečer sa 2 mobitela daje svjetlosne signale… flota se namjerno nasukala… prebrojavanje… himna… spuštanje zastave… svi odlaze… ostaje baba koja za jutro čuva mjesto.