Kad gori vatra pa vidite kako većina njih iz društva bleji u vatru… znaš ono… zagledaju se… ne trepću i gledaju u vatru. Zašto gledaju u vatru? Zato što nam je svima ostao gen kromanjonca koji se u totalnoj mrakači divio vatri koja ga je grijala.
Zašto se mi danas divimo adventskim lampicama… “Kako je lijepo što svijetle!”… tako je naš pradjed kromanjonac gledao noću u nebo… u zvijezde… blejao u njih noćima… godinama… stoljećima… tisućama godina… i danas… danas on ima potomke koji se dive žaruljama. Nasadilo nam žarulje iznad glave i štandove kraj nogu… trošimo… trošimo i trošimo. Bolje se osjećamo kad trošimo.
Danas TELE 2 ima reklamu u kojoj pozivaju kako mekani pokloni nisu poželjni… treba nešto tvrdo… mobitele… ajpodove… pičke materine… jebo čokoladu za poklon… jebo majicu… jebo cvijet… Sveti Nikola danas nosi plejstejšn… televizor dijagonale ka nogometno igralište… Krampus jedini ostao faca, on svim šupcima nosi šibu… čak ne ni smrznuto govno nego i dalje šibu.
U ovoj lampaškoj euforiji… ja sam šupak koji se veseli šibi… a i nekako mi se čini da ću pametniju priču čuti ispijajući pivu sa Krampusom… jebo mu ja mater, on je bar sve ove godine ostao isti…