Poznati hrvatski pisac Pero Kvesić, tko ne zna tko je neka ga gugla, piše jedno sto godina. U „životnom intervjuu“ za Večernjak rekao je da je Hrvatska „nakaradna zemlja“.
Večernjak je definitivno najbolji hrvatski dnevnik pa je intervju Pere K. odjeknuo. Javili su se profesionalni Hrvati i profesionalni katolici i napali sirotog Peru K. Po njima, Pero K. sere, Hrvatska nije „nakaradna“. Dapače, demokratska smo zemlja u kojoj Pero K. slobodno smije govoriti laži i pizdarije. Da je Pero K. tako nešto rekao „u onoj zemlji“, najeb’o bi, osudili bi ga na dugogodišnju robiju. Demokratska, europska zemlja dozvoljava ološu da sere po svojoj domovini.
Slučajno ili namjerno Pero K. je u ogromnom intervjuu naglasio da je Hrvat od stoljeća sedmog, za to ima i dokaze, pa mu nitko nije spočitnuo da je pizdek mrzitelj svega što je hrvatsko zato jer je četnik.
Ima li smisla komentirati frku koja se digla zbog onoga što je rekao Pero koji istu priču priča otkako imaju Hrvatsku? Ne baš, ali bi možda ipak trebalo utvrditi gradivo ili bar priču o truloj Hrvatskoj učiniti transparentnom. Ovo „transparentno“ pokupila sam od naših političara kojima na kraj kurca ne pada s nama komunicirati „transparentno“ iako im „transparentnost“ stalno iz usta viri. Ajmo! Transparentno! Što današnja Hrvatska jest?
U ovoj septičkoj jami ne misle svi ljudi isto jer im se razlikuju pozicije pa onda i percepcija. Čula sam da se javio političar Bulj, sjedi u Saboru. Bulj tvrdi da Hrvatska nije nakaradna zemlja. Može li mu se vjerovati? Svakako. Taj Bulj i mnogi buljevi oko njega godinama sjede u Saboru, češu jaja, primaju mjesečno najmanje petnaestak tisuća kuna. Da se bave ičim konstruktivnijim od igranja s kurcem ova bi zemlja drugačije izgledala. Dakle, postoji konkretan dokaz da Bulj i buljevi godinama seru pizdarije za ogromnu lovu koju izvlače iz džepova osiromašenog naroda.
Djeca, namjerno ću napisati Hrvata i Hrvatica, ne građana Hrvatske, dakle čistokrvni Hrvati bježe iz ove vukojebine glavom bez obzira da bi u Njemačkoj, Irskoj, Danskoj ili pitaj boga gdje mogli jesti. Bulju i buljevima se godinama za to jebe. Boli ih kurac za njihovu nesreću jer je njima u Saboru i oko Sabora u Vladi i oko Vlade dobro. Zato za njih Hrvatska nije „nakaradna zemlja“. Ni za mene ne bi bila da sam na njihovom mjestu. Mnoga četrdesetogodišnja visokoobrazovana djeca oko mene mogu samo sanjati o prihodima koje u džep trpaju lajavi, lijeni, tupi, primitivni, drski buljevi.
Kad god se u Hrvatskoj čuje glas razuma, glas kakvog Pere K., možemo biti sigurni da ćemo čuti i glas profesionalnih katolika. Ta gamad koja u skladu sa tajnim Vatikanskim ugovorima dobiva zastrašujuću lovu i stalno nešto „misli“. Ne pljačka nas samo Vatikan, postoji tko zna koliko zakona u skladu s kojima profesionalni katolici deru svoje sirote, siromašne ovce koje su u ovih trideset godina ostale najprije bez vune, onda bez kože. Oderane glavinjaju od javne kuhinje do javne kuhinje dok ih ne pokosi korona.
Čime „misle“ profesionalni, visokopozicionirani hrvatski katolici? Kurcem, kad vide guzicu kakvog djeteta ili dečka. Najveća im je briga kako sebi sagraditi dvorac, kupiti najnoviji model Audija, baviti se građevinarstvom, najmovima svojih prostora, ukratko, trgovinom svih vrsta. Jebe se njima što je Isus rekao, „protjerajte trgovce iz hrama“. Jebe se njima za Isusa. Da on da intervju Večernjaku i krene spominjati, ne kradi, ne ubij, ne laži, ne jebi djecu, proglasili bi ga četnikom, vidi mu bradu, vidi mu bradu, i bacili u ledeno more, ako bi kojim slučajem zimi šetao splitskom Rivom.
Da skratim. Ne smeta me što je Hrvatska nakaradna zemlja, pomirila sam se s tim i znam da nam pomoći nema. Drugo mene muči. Zašto jebeni turbo katolici u odijelima i mantijama ne čuju Isusa:
“ Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.“
Piše Vedrana Rudan
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)