U svijetu je od korone umrlo osam milijuna ljudi. Nitko normalan ne vjeruje u taj podatak jer se broj umrlih ne može izbrojiti. Koliko ih je umrlo u Kini nikad nećemo saznati kao ni broj umrlih u Indiji i ostalim ogromnim zemljama u kojima žive milijuni beskućnika koje od nesreće štiti komad kartona.
Ljudi umiru još uvijek, ipak, priče koje ovih dana čitamo „vesele“ nas „širitelje fejknjuzeva“ koji smo vjerovali kako korona nije Božja kazna nego ljudskih ruku djelo. Svi koji su citirali sirotog francuskog nobelovca Luca Montagniere svjetski su faktografi proglašavali „teoretičarima zavjere“. Naši su postovi bili zamućivani da ne bismo šireći laži uznemiravali javnost.
Biološko oružje je opako, sve što može poći krivo u pravilu i ode krivo. Velike sile se desetljećima trude staviti Zemlju pod svoju kontrolu. Onaj koji u projekt uloži najviše love, taj će „pobijediti“. Najvećem je slijepcu danas jasno da je Kina postala igrač bez ozbiljne konkurencije. Ovih dana gospodari svijeta nagađaju što se zaista dogodilo u Kini. Odgovora još uvijek nema, ali…
Postavljaju se neka pitanja. Kako to da je u Hrvatskoj od korone umrlo više ljudi nego u Kini? Dobili smo objašnjenje za to. U Kini vlada diktatura, ljudi tamo nose maske, neposlušne ubijaju. Ameri žive u demokraciji, zato su jezivo najebali? Afrika živi u divljaštvu, zato je jezivo najebala? U Rusiji ne peru ruke? U Južnoj Americi… Je li sve baš tako jednostavno?
Ja sam vjerovala i vjerujem da je virus brisnuo i pretvorio nam život u pakao. Svanulo je multinacionalkama koje su dostavljala robu i proizvele cjepivo. Uskoro će se, tako nam je najavljeno, pojaviti još gori virus. Opet će umirati milijuni. Krenut ćemo u novu borbu novim cjepivima koja će neke ubiti, neke spasiti, nekima donijeti milijarde. I tako u krug.
Je li korona nešto što nam se još nikad nije dogodilo? Nisam sigurna. Ljudi koji nemaju koronu masovno umiru od bombi, bojnih otrova, gadnih boleština, žeđi i gladi. Ne znamo broj žrtava, ali su nam njihove smrti normalne. I virus će nam postati, ako već nije, samo još jedno sredstvo u nizu kojim se kraćim putem stiže do „mira“ i „demokracije“. Čovjek ubija čovjeka otkako postoji, tehnike se mijenjaju. Korona nam je pokazala kako u kratkoj jedinici vremena možemo biti uspješni u misiji koja nas pokreće i definira. Ljudska vrsta je od starta opsjednuta samouništenjem.
U svakoj nesreći, ako je ovo nesreća, ima za nas neke i zrnce nade. Za vrijeme korone smrt je bila milostiva prema bogatima, idući put, kad „pobjegne“ ili pobjegne nešto opakije, u mnogim svjetskim laboratorijima čuče razne smrti, umrijet će i oni koji se hrane smrću. Vlasnici multinacionalki, dvadeset svjetskih multimilijardera koji trenutno broje koliko su zaradili na našim leševima, otići će u pakao zajedno s nama.
Dok ovo pišem, sunce sja. Popodne će možda padati kiša. Nervira vas šef, pas, mačka, žena, muž, otac, majka, posao. Namjeravate šakom razvaliti glavu svom djetetu. Nemojte. Uživajte u životu. Ovaj nam dan, bez zajebancije, može biti posljednji. Možda se negdje u Kini, Americi, Rusiji ili Indiji iz male epruvete upravo izvlači najnoviji model virusa koji će zaustaviti Zemlju da bismo sišli.
Kugla se još uvijek vrti. Kako krasan dan.
Piše Vedrana Rudan
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)