Ne razumijem vrijeme u kojem živim. Nerviraju me influencerice, pravilnije je napisati influenserice ali to zvuči uvredljivo zbog onoga seri u riječi.
Što me smeta kod tih žena? Ide mi na kurac njihova neodoljiva potreba da opišu svaki trenutak u životu. Posebno sam osjetljiva kad me bombardiraju najnovijim vijestima vezanim za njihove trudnoće i osjećaje koje gaje prema svojim „velikim“, tko zna kojima po redu, “ljubavima”.
U moje vrijeme, znam da je neoprostivo koristiti ovu sintagmu kad si u mojim godinama, u moje vrijeme trudnoća je bila nešto što se dogodi kad ga on ne izvuče na vrijeme, kad ti ne piješ pilule ili kad trbuhom poželiš uhvatiti lika kome se na tebe baš pretjerano ne diže. Kondomi se nisu navlačili ni s kurvom jer se “noge ne peru u čarapi”.
U moje vrijeme trudnoća nije bila čudo zato jer su okolo hodali muškarci s punim jajima spremića, nije tipfeler, koji su bijesno mahali repom i jedva čekali da se zabiju u jedno od naših jaja. Muškarci u čijim su jajima plutali polu crknuti spermiji nisu bili opće mjesto.
Danas jesu. Zato se žene kljukaju ogromnim količinama hormona ne bi li njihovo jaje veličine teniske loptice ulovilo giricu ili gavuna na umoru. Nije poznato kako vlasnici girica oživljavaju svoje krepane ribice. Vjerojatno misle kako ti leševi nemaju veze s njima.
U moje vrijeme djeca nisu bila ni “princeze” ni “prinčevi”, bila su davež koju se nekako moralo podnositi do diplome ovakve ili onakve. Učitelji bi nam stavljali do znanja da su naša djeca “pametna ali lijena” i svi smo razumjeli o čemu se radi.
Naša su djeca bila “pametna” poput nas, dakle glupače i glupani kojima se loše piše kao što se, uostalom, loše piše i “pametnima” ako takvih ima? Bacimo oko na svijet oko nas.
U moje vrijeme nama mamama porod nije bio “najsretniji trenutak u životu”.
Rađale smo mlade, dijete nam je uništavalo život, preko noći postajale smo bijesne mrziteljice svega što je muško. Jedva smo čekale da izađemo iz faze platnenih pelena, prljavih vrtića, dječjih bolesti, osmogodišnje škole, srednje škole, fakulteta… Srećom, nitko nam nije rekao da ćemo djeci biti servis i kad budu išla u mirovinu.
Danas… Danas javne ženske hrvatske objave preko Instagrama Vijest čim im menstruacija kasni tri sata. Portali gore. Koga briga za sirote sudske službenice i šuškanja da će korumpirani hrvatski suci uskoro, takva će biti “direktiva” Evrope, dobivati mirovinu u visini od 90% zadnje plaće?
Jebeš i rat u Ukrajini koji samo što se ne pretvori u nuklearni, jebeš i bijedu i sirotinju i cijene i trule bolnice, sve jebeš.
Naša Mimi snimljena je na Stradunu, nazire joj se “trbuščić”. Jeeeeeeeeee! Poznata teve voditeljica čije smo sve faze trudnoće odslušali i odgledali rodit će svaki čas, možda upravo rađa. Jeeeeeeeeeee!
Poznata pjevačica i “književnica” konačno je našla sreću i svog je dugogodišnjeg princa tužnog lika zamijenila rasnim mužjakom. On svoju krhku djevu samo što ne kresne u grmu dok okolo njih pasu konji vrani. Sve je na naslovnicama. Jeeeeeeeeeee!
Poznata i književnica i pjevačica i performerica i mama i ljubavnica i supruga i kći i poslovna žena čije smo fizičke promjene od ušiju do čukljeva pratili uživo ostala je, navodno, ajooooooooooj, bez muža. Nacija je u koroti, portali vrište, otišao je, dopizdilo mu fotkanje njegovih sijedih dlaka na trbušini.
Influenserica trenutno pati i reži poput ranjene zvijeri. Pratitelji, tako se zovemo mi koji pratimo svaku nacionalnu trudnoću, abortus, promašeni hitac, dojenje, rađanje, umetanje, izvlačenje, želimo znati ISTINU. Je li „princ“ odjebao u visokim skokovima? ISTINU, ISTINUUUU NAM DAJTE, urla Hrvatska.
Uzalud. Kad influeserice ostanu bez „junaka“ koji u džepu uskih bijelih hlača drži mobitel koji može izgledati i kao kingsajz kurac Hrvatska se pretvara u Dolinu Suza. Ostavljena djeva preklinje, ne pišite mi noći o ponoći, moj život je samo MOJ!
Kad bi bar bilo tako. Kad bi nas neki novi trend poštedio priča iz života naših glumičica, producentica, književnica, influenserica, uspješnih majki koje doje devet puta dnevno, savršene Prve Mame koja deračinom ocjenu svoga sina pretvara u peticu bez imalo srama… I sve one, kad im loše krene, a modernoj ženi loše krene kad je ostavi jebač, mole javnost za privatnost.
U moje vrijeme žena je bila žena. Danas mora biti ženka. Mora li?
Što mislite, moderne feministice, treba li mi zbog ovog teksta jebati oca?
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)