Nagradu za životno djelo u sportu Grada Ogulina, jučer je na prigodnoj svečanosti, potpuno zasluženo dobio Juraj Katalinić. U obrazloženju se navodi:
“Juraj Katalinić rođen je 28. kolovoza 1940. godine u Ogulinu. Juraj je od 1947. do 1951. pohađao u Ogulinu osnovnu školu, od 1951. do 1959. gimnaziju da bi iste godine postao student prve generacije Visoke škole za fizičku kulturu, kasnije DIF-a (državni institut fiskulture), odnosno sada KIF-a (kineziološki fakultet). Iako je prvotno planirao upisati stomatološki fakultet, Tomica Zrnc i Duško Čurčić su ga nagovorili da upiše fakultet vezan za sport i fizičku kulturu.
Za vrijeme školovanja u gimnaziji, Juraj se bavio svim tada dostupnim sportovima, gimnastikom, nogometom, rukometom, košarkom i stolnim tenisom. Najznačajniji mu je tada bio nogomet, a uz njega su u Jedinstvu tada igrali Ivica Poljak, Branko Špringer Pike, Mate Špehar, Ivan Biščanin Gare i Vlado Marković. Paralelno je igrao i rukomet s Milanom Uzelcem, Nenom Ivaniševićem, Zlatkom Dinterom, Miljenkom Despenićem. U košarci su mu suigrači bili Ivica Stipetić Knajp, Tomica Stipetić, Miodrag Grgurić, a kasnijoj generaciji među kojima su bili Nešo Magdić i Anton Stipetić Toco bio je trener. Najveći uspjeh kao košarkaši ostvarili su 1968. godine u Tuzli na kvalifikacijama za tadašnju 2. Saveznu ligu.
U rukometu je na nagovor poznatog trenera Vlade Štencla otišao u zagrebačku Mladost, za koju su igrali polaznici prve generacije DIF-a. Tada je bio i kandidat za reprezentaciju države. Za vrijeme studija igrajući u 1. Ligi osvojili su jedan kup za AŠD Mladost i bili smo u sredini tablice. Ono po čemu je bio jedinstven je da je kao vanjski igrao s obje ruke na obje vanjske pozicije.
Dok je igrao rukomet za Mladost nastupao je i u nogometu za ogulinsko Jedinstvo. Igrajući u Zagrebačkoj zoni igrali su 1963. kvalifikacije za 2. Ligu, no kako Ogulin nije imao stadion s travom, u završnicu kvalifikacija je išla Segesta. Kasnije je prešao u Karlovac te je proglašen najboljim lijevim halfom lige. S Karlovcem je također odigrao kvalifikacije za 2. Ligu u Celju protiv Kladivara. Tu je utakmicu promatrao tehnički direktor Dinama legendarni Franjo Volf koji ga je došao gledati oko prelaska u Dinamo, ali tada mi se dogodila tragedija kad je zabio autogol i ništa od transfera u Dinamo.
Za vrijeme služenja vojnog roka 1965. i 1966. osvojio je sa Skopskom armijskom oblasti prvo mjesto u rukometu. Kad je završio fakultet, u Ogulinu nije mogao dobiti posao pa je igrao u Francuskoj za jednu nižerazrednu nogometnu momčad. Na poziv Jure Dubravčića i Rubeše dolazi raditi u Ogulin u osnovnu školu od 1967. do 1969., a zatim do 1972. u tadašnji ŠUP. Konačno od 1972. do mirovine 2005. radio je u Srednjoj školi za cestovni promet u Zagrebu. Tada je tijekom vikenda dolazio trenirati Jedinstvo. Ostvarili su jedan ulazak u Zagrebačku zonu, a 1976.-77. su bili 6. u Riječkoj zoni.
Kasnije je igrao kao veteran u Montingu i za još neke klubove, a najveći dio mirovine aktivan je u Nogometnom klubu Ogulin kao trener i sportski direktor. Godine 2012. uredio je monografiju Nogometnog kluba Ogulin. Isto tako dugo je bio urednik Vjesnika SOFK-e SR Hrvatske. Bio je 5 godina tajnik Zbora trenera Zagrebačkog nogometnog saveza i predavač na tečajevima za nogometne trenere HNS-a.
Za svoj sportski rad Juraj Katalinić dobio je niz nagrada, između ostalog Zlatnu plaketu Zbora trenera ZNS-a, Nagradu Duštva pedagoga fizičke kulture, Nagradu Grada Zagreba za doprinos sportu, nagradu SFK Ogulin povodom proslave 40 godina NK Jedinstva.”
Čestitke nagrađenom upućuje i OGportal!
