Aktualno Hrvatska Hrvatska i svijet

Agencija EU: Osobe s invaliditetom u ustanovama u Hrvatskoj izložene su nasilju

Izvješće Agencije za temeljna prava EU (FRA) pokazalo je da su osobe s invaliditetom smještene u ustanovama u Hrvatskoj izložene nasilju, a u sprečavanju toga ključna je deinstitucionalizacija, rečeno je u petak na konferenciji “Osobe s invaliditetom i zajednica: gdje smo danas?”

Izvješće FRA objavljeno je lani u studenome i temelji se na podacima iz 27 država članica EU i tri zemlje promatračice, a u Hrvatskoj je u sklopu tog projekta provedeno dubinsko terensko istraživanje koje je pokazalo da u ustanovama dolazi do verbalnog i psihičkog nasilja nad osobama s invaliditetom koje su u njima smještene.

Jurišić: Problem nije samo u pojedinačnim incidentima

Kako je istaknuto, zabilježeni su i slučajevi fizičkog nasilja, ali i prisilnih postupanja – vezivanja, izdvajanja u sobe za izolaciju, sediranja prekomjernom upotrebom psihofarmaka i drugih oblika zlostavljanja, pri čemu Hrvatska nije izuzetak u EU.

Prisilna postupanja, iako su regulirana pravilnicima, u suprotnosti su s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i njima se teško narušava ljudsko dostojanstvo i integritet osoba nad kojima se provode, istaknuto je na skupu u organizaciji Agencije EU i Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

  • Kada govorimo o nasilju u ustanovama i procesu deinstitucionalizacije, važno je naglasiti jednu ključnu stvar – institucionalizacija sama po sebi predstavlja oblik strukturnog nasilja i ograničavanja ljudskih prava. Problem nije samo u pojedinačnim incidentima ili lošim praksama. Problem je duboko strukturne prirode, rekao je pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić.

Dodao je i kako su rezultat istraživanja FRA preporuke, a ona glavna jest ubrzavanje procesa deinstitucionalizacije i razvoj socijalnih usluga u zajednici.

Kazao je i kako institucija pravobranitelja za osobe s invaliditetom od osnutka 2008. ulaže velike napore u podupiranje deinstitucionalizacije. No, naglasio je i da se u ostvarenju tog cilja suočava s brojim preprekama i predrasudama.

  • Iako je proces transformacije ustanova socijalne skrbi započeo još 1997. kad su prvi korisnici ustanova počeli živjeti u zajednici u organizaciji Udruge za promicanje inkluzije, iako danas neosporno postoji svijest stručnjaka o pravu na neovisan život u zajednici kao ljudskom pravu, mislim da u javnosti i dalje prevladava mišljenje da je potrebna gradnja novih ustanova, rekao je pravobranitelj.

Jurišić: Život u instituciji često znači gubitak autonomije

Dodao je i kako je broj osoba s invaliditetom koje žive u ustanovama tek neznatno smanjen te ih oko 10. 000 još uvijek živi u ustanovama “daleko od očiju i daleko od srca”, kako je bio naslov jednom izvješću.

  • Život u instituciji često znači gubitak autonomije i mogućnosti donošenja i najosnovnijih odluka o vlastitom životu, a dugotrajna institucionalizacija vodi socijalnoj izolaciji, pasivizaciji i pogoršanju psihosocijalnog funkcioniranja. Unatoč tome, osobe s invaliditetom i dalje se smještaju u ustanove, kazao je Jurišić.

Zaključio je i kako bez snažnog i dosljednog odmaka od institucionalne kulture koja smještaj u ustanovu i dalje promatra kao primarni oblik skrbi, proces deinstitucionalizacije ostat će tek deklarativni cilj te je pozvao na iznalaženje rješenje kojima bi se dala prednost uključivanju osoba s invaliditetom u zajednicu.

Skupu se uvodno obratila i Ann-Charlotte Nygrd iz Agencije Europske unije za temeljna prava, te državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a u različitim panelima sudjelovalo je desetak stručnjaka i stručnjakinja iz socijalne skrbi, liječnika, stručnjaka za razvoj socijalnih planova i javnih politika te predstavnika udruga.

Kao svojevrsni zaključak skupa, istaknuto je i da su se i Hrvatska i Europska unija obvezale na transformaciju ustanova i njihovo postupno zatvaranje jer takav oblik skrbi treba što prije napustiti.

U Hrvatskoj se s tim ciljem provodi transformacija ustanova socijalne skrbi. Međutim, kako je bilo istaknuto na skupu, taj proces ide vrlo sporo i ne prati ga u dovoljnoj mjeri razvoj usluga podrške izvan ustanova kako bi osobe s invaliditetom, neovisno o vrsti i težini invaliditeta, mogle živjeti u svojim domovima i mogle biti uključene u sve aktivnosti u zajednici. (T.V./HRT/Hina)