Također je postignut napredak u odmrzavanju 4,2 milijarde eura kohezijskih sredstava te 2,2 milijarde u području akademskih sloboda
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen objavila je u petak nakon sastanka s novim mađarskim premijerom Peterom Magyarom da se odmrzava 16,4 milijarde eura iz europskih fondova koji su bili blokirani u vrijeme prethodne vlade u Budimpešti.
“Dogovorili smo se o čvrstom okviru kako bismo osigurali da Mađarska riješi probleme povezane s korupcijom i vladavinom prava“, izjavila je von der Leyen nakon sastanka.
Dodala je da je odmrzavanje deset milijardi eura iz Mehanizma za oporavak i otpornost odobreno pod uvjetom da Mađarska provede potrebne reforme i investicije.
Također je postignut napredak u odmrzavanju 4,2 milijarde eura kohezijskih sredstava te 2,2 milijarde u području akademskih sloboda, što je ukupno 16,4 milijarde eura.
Mađarska bi idući tjedan trebala predstaviti revidirani nacionalni plan za oporavak i otpornost kroz koji se povlače europska sredstva namijenjena za oporavak od pandemije.
Budimpešti je ostalo vrlo malo vremena za provedbu reformi i investicija s obzirom na to da je rok za podnošenje zahtjeva za plaćanje 31. kolovoza, a za isplatu do kraja godine.
Magyar je istaknuo da je odmrzavanje europskih sredstava bilo njegovo glavno obećanje u predizbornoj kampanji, koje je sada ispunjeno.
Optužio je prethodnu vladu Viktora Orbana da je lagala mađarskim građanima tvrdeći da su sredstva blokirana iz ideoloških razloga.
“Lagali su mađarskom narodu i institucijama Europske unije o pravim razlozima blokade europskih fondova. Lagali su da EU neće dati tisuće milijardi forinti jer mađarska vlada drukčije razmišlja o ilegalnim migrantima, ratu u Ukrajini, ljudskim pravima. Mi smo u predizbornoj kampanji govorili da su sva ta sredstva zamrznuta zbog korupcije nevjerojatnih razmjera”, rekao je Magyar.
Mađarska plaća kaznu od milijun eura dnevno zbog kršenja europskih zakona o azilu i sustavnog odbijanja provođenja pravila Europske unije o prihvatu migranata.
Na pitanje je li i to pitanje riješeno na sastanku s von der Leyen, Magyar je rekao da je Orban u nekim stvarima oko pakta o migracijama bio u pravu, ali da je zbog bespotrebnog blokiranja odluka ostao bez saveznika unutar Unije.
“Orban je koristio veto samo zato što je mogao i zbog toga je ostao bez prijatelja i saveznika kako bi u nekim situacijama gdje se nije tražila jednoglasnost zaustavio neke odluke čak i ako je bio u pravu”, rekao je.
Orban je blokirao i otvaranje pregovaračkih klastera s Ukrajinom, a Magyar kaže da pristanak na otvaranje prvog pregovaračkog klastera nije povezan s odmrzavanjem blokiranih sredstava, nego s poštivanjem prava mađarske manjine u Ukrajini.
“Za nas je najvažnije da imamo jamstva za 100 tisuća Mađara koji žive u Ukrajini da mogu koristiti svoj materinski jezik, o čemu razgovaramo s ukrajinskim partnerima”, rekao je Magyar.
Prisilna postupanja, iako su regulirana pravilnicima, u suprotnosti su s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i njima se teško narušava ljudsko dostojanstvo i integritet osoba nad kojima se provode, istaknuto je na skupu u organizaciji Agencije EU i Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
- Kada govorimo o nasilju u ustanovama i procesu deinstitucionalizacije, važno je naglasiti jednu ključnu stvar – institucionalizacija sama po sebi predstavlja oblik strukturnog nasilja i ograničavanja ljudskih prava. Problem nije samo u pojedinačnim incidentima ili lošim praksama. Problem je duboko strukturne prirode, rekao je pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić.
Dodao je i kako su rezultat istraživanja FRA preporuke, a ona glavna jest ubrzavanje procesa deinstitucionalizacije i razvoj socijalnih usluga u zajednici.
Kazao je i kako institucija pravobranitelja za osobe s invaliditetom od osnutka 2008. ulaže velike napore u podupiranje deinstitucionalizacije. No, naglasio je i da se u ostvarenju tog cilja suočava s brojim preprekama i predrasudama.
- Iako je proces transformacije ustanova socijalne skrbi započeo još 1997. kad su prvi korisnici ustanova počeli živjeti u zajednici u organizaciji Udruge za promicanje inkluzije, iako danas neosporno postoji svijest stručnjaka o pravu na neovisan život u zajednici kao ljudskom pravu, mislim da u javnosti i dalje prevladava mišljenje da je potrebna gradnja novih ustanova, rekao je pravobranitelj.
Jurišić: Život u instituciji često znači gubitak autonomije
Dodao je i kako je broj osoba s invaliditetom koje žive u ustanovama tek neznatno smanjen te ih oko 10. 000 još uvijek živi u ustanovama “daleko od očiju i daleko od srca”, kako je bio naslov jednom izvješću.
- Život u instituciji često znači gubitak autonomije i mogućnosti donošenja i najosnovnijih odluka o vlastitom životu, a dugotrajna institucionalizacija vodi socijalnoj izolaciji, pasivizaciji i pogoršanju psihosocijalnog funkcioniranja. Unatoč tome, osobe s invaliditetom i dalje se smještaju u ustanove, kazao je Jurišić.
Zaključio je i kako bez snažnog i dosljednog odmaka od institucionalne kulture koja smještaj u ustanovu i dalje promatra kao primarni oblik skrbi, proces deinstitucionalizacije ostat će tek deklarativni cilj te je pozvao na iznalaženje rješenje kojima bi se dala prednost uključivanju osoba s invaliditetom u zajednicu.
Skupu se uvodno obratila i Ann-Charlotte Nygrd iz Agencije Europske unije za temeljna prava, te državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, a u različitim panelima sudjelovalo je desetak stručnjaka i stručnjakinja iz socijalne skrbi, liječnika, stručnjaka za razvoj socijalnih planova i javnih politika te predstavnika udruga.
Kao svojevrsni zaključak skupa, istaknuto je i da su se i Hrvatska i Europska unija obvezale na transformaciju ustanova i njihovo postupno zatvaranje jer takav oblik skrbi treba što prije napustiti.
U Hrvatskoj se s tim ciljem provodi transformacija ustanova socijalne skrbi. Međutim, kako je bilo istaknuto na skupu, taj proces ide vrlo sporo i ne prati ga u dovoljnoj mjeri razvoj usluga podrške izvan ustanova kako bi osobe s invaliditetom, neovisno o vrsti i težini invaliditeta, mogle živjeti u svojim domovima i mogle biti uključene u sve aktivnosti u zajednici. (Hina, S. Vukadin, jutarnji.hr)
