Slovenske institucije tvrde da je tvrtka Josipa Šinceka u jednog godini preuzela 17 puta više otpada nego što je to u hrvatskom izvješću prekograničnog prometa. A u Gospić, prema Uskoku, voze od 2020.
Novi podaci iz Slovenije, koje je 24sata dostavila Agencija Republike Slovenije za okoliš (ARSO) otvaraju dodatna pitanja u istrazi oko ukupno 45 tisuća tona otpada u Gospiću, Varaždinu, Benkovcu i Senju, od kojih je 37 tisuća u Gospiću. Koliko je otpada zapravo stiglo iz Slovenije u Hrvatsku i gdje je završio? Slovenska i hrvatska evidencija pokazuju drastično različite brojke. Primjerice, 2022. godine, Slovenci imaju podatak da su Tipos Resursu predali oko 1.400 tona otpada. Hrvatska bilježi svega oko 83 tone. To je razlika od oko 17 puta!
U hrvatskom Izvješću o prekograničnom prometu otpada u 2022. godini navedeno je da je lokacija Varaždin za što su Šinceki imali dozvolu, no činjenica je da u prvim papirima iz istrage stoji da su Šincekovi i ekipa u Gospić počeli ilegalno dovoziti otpad u svibnju te iste godine. Četiri mjeseca prije nego su uopće dobili dozvolu županije za gospodarenje otpadom na toj lokaciji! Drugim riječima, prva dozvola je izdana kad je otpad već bio na lokaciji, što se nikako nije smjelo dogoditi. Zaposlenik županije koji ju je izdao, Jerko Kostelac, kasnije je uhićen.
Uvoze još od 2020. godine
ARSO nam je dao podatke od početka 2020. do kraja 2024. godine. Tako su 2020. godine uvezli oko 5 tisuća tona otpada. I onda se događa zaokret, istraga se proširuje, pa tako po novim papirima iz istrage, u Gospiću su već 2020. zaprimili najmanje 4.800 tona otpada.
I sad dolazi najzanimljivije: tad nisu još ni bili vlasnici silosa! Naime, kupili su ga tek u srpnju 2021. godine, nakon što su 2019. dali ponudu. Iz snimljenih razgovora vozača koji su radili za Šinceke proizlazi da je tad silos još bio prazan, a otpad je bio okolo zakopan. Štoviše, komentiraju kako je s tim zakapanjem otpada već zaradio onoliko koliko je platio zemljište i silos, oko 3 i pol milijuna kuna.
2021. godine su iz Slovenije primili oko 4.160 tona otpada, a prema Uskoku nešto manje je stiglo u Gospić. Tad još nisu imali dozvolu za gospodarenje otpadom na toj lokaciji jer je ona izdana 2022. godine. Godinu dana kasnije, te iste 2022., iz Slovenije su primili oko 1.400 tona otpada. Prema Uskoku, u Gospić je iz zemalja EU stiglo oko 8.120 tona otpada. Tom logikom, ostatak je iz Italije i Njemačke. Za 2023. godinu, Uskok tvrdi da su u Gospić uvezli oko 11.200 tona otpada iz EU, a prema podacima iz Slovenije, iz te zemlje je došlo oko 1.090 tona. 2024. godine, prema Uskoku, Šinceki i ekipa su u Gospiću nelegalno odložili oko 4.200 tona otpada iz EU, a prema službenim podacima iz Slovenije su preuzeli oko 368 tona.
Ukupno je to oko 12.130 tona plastike i gume nastale mehaničkom obradom otpada u Sloveniji. Ako je Uskok u pravu kad je u pitanju ukupna količina otpada iz EU, ostalih 20.360 tona je stiglo iz Italije i Njemačke. A njihovi podaci proizlaze iz vještačenja poslovne dokumentacije tvrtki Tipos resurs i Plastruktor i usporedbe s dokumentacijom tvrtki koje su im otpad predavale, e-ONTO evidencije i druge poslovne dokumentacije.
Tko je i kad promijenio šifru otpada?
Prema slovenskoj Agenciji, veći dio otpada je imao ključni broj 19 12 04 što je plastika i guma nastala mehaničkom obradom otpada. Svega 474 tone otpada imalo je ključni broj 07 02 13 što je otpadna plastika iz proizvodnje, pripreme, dobave i uporabe plastike, sintetičke gume i umjetnih vlakana. Obje kategorije su prema europskim pravilima pod neopasnim otpadom, odnosno ‘zelenim otpadom’. No kako nam je ranije potvrdio slovenski državni inspektorat, bez da se vreća na granici otvori, ne može se znati je li u kamionu zaista bio neopasni otpad ili opasni plastični otpad kojeg su krivo označili, kako Uskok tvrdi u rješenju o istrazi. To onda pak otvara novo pitanje: tko je i kad u Italiji i Sloveniji pogrešno označio otpad? Iz odgovora slovenskih institucija ispada da se to pogrešno označavanje događalo samo na otpadu iz Italije.
Kad se zbroje količine koje su nam Slovenci dostavili, ispada daje Tipos Resurs u tri godine iz te države primio oko 2.800 tona otpada. To je gotovo dvostruko više od 1.480 tona za koje Uskok tvrdi da su završile u Gospiću. Pitanje je gdje je onda ostatak, u Varaždinu, Benkovcu ili Senju? I je li sve nelegalno skladišteno ili je dio završio u pontonu u moru kraj Zadra, grobnici na Pagu ili pak kućicama koje su donirali nakon potresa na Baniji.
Kako je tolika razlika moguća?
Do sad smo već čuli da je Državni inspektorat upozoravao da ne može pratiti sav otpad koji uđe u Hrvatsku, a i sam Uskok u istrazi piše da su Šinceki i njihova navodna zločinačka organizacija lažno označavali otpad s opasnim svojstvima kao ‘zeleni otpad’. Prema iskazima Josipa i Monike Šincek, oni su se branili da su samo preuzimali otpad, a da je za označavanje odgovoran pošiljatelj i prijevoznik. Omaplast, tvrtka iz Slovenije za 24sata kaže da su Tipos resursu davali samo onaj otpad za kojeg su imali dozvolu, a isto su za 24sata potvrdili iz slovenske Agencije za okoliš (ARSO). Poslali smo našem Ministarstvu zaštite okoliša opsežan upit kako bi objasnili razliku od čak 17 puta u količini otpada koja je izašla iz Slovenije prema Tipos Resursu i one koja je, prema njihovoj evidenciji, primljena. Objavit ćemo ga kad ga dobijemo. (L. Šiprakl, 24sata.hr)
