Sto godina života, sto godina uspomena, radosti, ljubavi, ali i životnih iskušenja proživjela je i preživjela stogodišnjakinja Anka Rahan, rođena Bokulić. Ova vitalna dama, rođena je 25. kolovoza 1926. godine u Josipdolu, a bila je jedina djevojka u obitelji- mezimica svih članova.
Sada već davne 1948. udala se za svog supruga Ivana Rahana i preselila u obližnje Oštarije. Ondje su zajedno počeli graditi svoj život, osnovali obitelj i sagradili dom u kojem su se nizale godine, događaji i obiteljske uspomene.
U braku su dobili dvije kćeri, Mirjanu i Mariju. Nažalost, život je donio i jednu od najtežih boli – kći Marija je preminula.
Gospođa Anka danas ima četvero unučadi, osmero praunučadi i dvije šukununučice. Upravo u njima, u njihovim susretima, razgovorima i zajedničkim trenucima, kaže, vidi sve ono što je kroz život stvarala.
Posljednjih nekoliko godina smještena je u domu za starije osobe u Otočcu, no svoje Oštarije nije zaboravila. U svoj dom i svoje mjesto redovito dolazi, pa je tako i svoj stoti rođendan proslavila među svojima.
Obitelj joj je tim povodom organizirala zabavu na kojoj su se okupili rodbina i prijatelji. Bio je to dan ispunjen smijehom, razgovorima, čestitkama i prisjećanjima na jedan zaista dug i bogat životni put.
Svakog je gosta dočekala na nogama i s osmijehom na licu. Ona i dalje – hoda, smije se, razgovara, šali i svojim vedrim duhom osvaja sve oko sebe. Vitalna je, uredna, duhovita i nevjerojatno pozitivna. Na pitanje u čemu je tajna dugovječnosti, nema neki poseban recept. Kaže da su godine samo broj te da nema recepta za dug život. Smatra da je sve pomalo do sudbine, a možda upravo u toj jednostavnosti leži dio njezine životne mudrosti.
Kroz svojih 100 godina mijenjali su se ljudi, države, običaji i način života. Gradili su se domovi, podizala djeca, dočekivali unuci, praunuci, šukununuke. Bilo je lijepih trenutaka, ali i onih teških, kakvih nijedan život nije pošteđen.
No, kada danas pogleda svoju obitelj, gospođa Anka u njoj vidi – sve. Vidi svoje godine, svoje izbore, ljubav, trud, odricanja i uspomene. Vidi generacije koje su došle nakon nje i koje nose dio njezine životne priče.
I zato, njezin stoti rođendan nije bio samo proslava jedne velike brojke. Bio je to susret generacija i podsjetnik na ono što je u životu najvrjednije – obitelj, dom, bliskost i ljudi koji ostaju uz nas.
Životni jubilej ove žene tako je postao i njihova zajednička proslava. Proslava života žene koja je ušla u drugo stoljeće svog života s osmijehom na licu i porukom koja vrijedi za sve generacije: Godine su samo broj. Važno je kako ih nosimo. Slavljenicu ste imali prilike čuti u prijepodnevnom programu Radio Ogulina, u emisiji “Oči u oči”, koju je vodila Mihaela Milanović Poljak. Za one koju su to propustili, a željeli bi čuti, prilika je u 15 sati kada se u programu Radio Ogulina emitira repriza te emisije, ili je od sutra možete poslušati na webu Radio Ogulina.(Foto:Lucija Gračanin)