Kolumne Pogled sa strane S vama kroz svaki dan

Za što ste vi to spremni?

Šačica nekih  idiotesa skupila se neki dan na Cvjetnom placu. Bulaznili su nešto o nekoj domaćoj pravoslavnoj crkvi, o nekim četnicima i ustašama. O bože, kada desnica nema pameti osuđena ju je ponavljati. Dovoljno je bilo vidjeti te trogloditske face koje bi sad vraćale povijest unazad. Poput onih koji su me kao dragovoljca 91. imale muda pitati gdje sam bio 91. Odgovorio sam im ja znam gdje sam bio 91. ali ti meni reci gdje si platio porez ne samo 91. nego sve ove godine. Pa jebemu zašto se stalno moramo zbog ovakvih poluobrazovanih kreatura koje stanuju u barakama 5b vraćati na početak domaće povijesti dakle 10. travanj one godine. Pa kad su i premijera Andreja pitali o tabli u Jasenovcu , umjesto da pokaže muda on pitijski propenta kako je to kompleksan problem. Ma kurac je to kompleksan problem ako imaš muda reci dosta, ako nemaš onda je i bit će sve veći dok ti takvi Andreju neće doći političke, a možda i fizičke  glave. Jer ako ne znate postoji krimen činjenja to je kad si kriv jer si nešto učinio, ali postoji i krimen nečinjenja  to je kada si propustio nešto učiniti, a morao si. Andrej bi trebao znati da mora jer on je premijer, on je dio vlasti dapače on je na čelu te iste vlasti kojoj se upravo ukazala još jedna tabla u Kutini. Sad će opet na ustašoidne troglodite gledati kao na kompleksniji problem idući će biti kompleksno kompleksniji dok je slijedeći biti kompleksno kompleksniji od prethodnog. Kad bi ja tako laprdao svojoj ženi dobio bih tavom u glavu, ali kada tako serete naciji onda vam rejting raste. Vjerojatno jer njoj pada. Nije ni čudo, osim engleskog ne zna ništa više.
Kad smo već kod sranja bilo bi dobro da pročitate esej Henrija Frankfurta „O sranju“ kako bi znali da ne želim biti vulgaran već pišem o stvarima koje imaju svoje uporište kakao u politici tko i komunikologiji. Na budete li se usprotivili sranju sa najvećih visina, dakle iz Vlade ili Pantovčaka, o Markovu trgu ili Saboru neću niti riječ to je ionako cloaca maxima ,ne mojte se poslije žaliti kako niste željeli ovo ili ono već ste mislili. Dokazat ćete da se ona Rusoova“ Cogito ergo sum“ „Mislim dakle jesima“ ne odnosi na vas. Vi samo budite i dalje tihi mirni  sklanjajte se bukačima sa ceste klanjajte se košićima i sličnim pacijentima koji smatraju da je desetog travnja bilo bolje. Pa ako im je bilo bolje što se ne vrate tamo. Sad i odmah. Hajdmo braćo ustaše na kup i BUUUUUUUUUM U NDH jednim smjerom. I ostanite tamo, ovdje nam u 21. stoljeću ne trebate. Sada nam treba širokopojasni Internet najvećih brzina. Pruge velikih brzina kojom ću do Splita doći da dva sata ili u Rijeku za sat ili u Osijek za sat i po. Zaposlenost penzije i mirna starost .Umjesto toga taj povijesni zadah nudi mi neku novu crkvu. Ma dajte najte,  rekli bi naši susjedi promašili ste ceo fudbal. Obrazovanje to je ono što ova grupa duhovno siromašnih na žalost nema pa ne shodno tome ne može ni pojmiti glupost svojeg koraka. Pametan čovjek ne zna, pa se raspituje budala ne zna o čemu da se raspituje. Tako i ova skupina čeprka po smrdljivim,   mračnim i krvavim kantama povijesti nadajuć’ se naći nešto za sebe ali osim jada bijede i straha neće naći ništa. Uostalom dosta je bilo plašenja ovog jadnog naroda. Ili ga plaše iz jedne ili iz druge crkve ili sa jednog ili sa drugog brda ili s istoka ili zapada. Dajte stanite, dosta mi je više toga ja samo želim živjeti bez straha da će me netko silom uvjeravati kako je njegova istina jedina istinita i točka. Država koja nema muda pokazati svoju snagu u zaštiti svih koja popušta meni se čini kao ona Weimarska Njemačka koja je skupo platila svoju nehajnost prema desničarima. Malih kaplara soboslikara bilo je po cvjetnom trgu. Neki su doduše bili novinari a neki ministri ali to ih ne čini puno drugačijima od uzora iz 32. „Nije važno što se dogodilo važno je što narod misli da se dogodilo“ maksima je suvremenih odnosa s javnošću. Ona obično ide uz jednu Marxovu koja glasi „ Ideja kada zarazi mase postaje konkretna sila“ Kada se te dvije maksime spoje budućnost možete nazrijeti i sami. I nemojte mi poslije reći da niste mislili, jer niti sad ne mislite! Izabrali ste pa sad imamo to što je većina birala. Nemojte se onda čuditi kada vaša djeca pročitaju slijedeći tekst Martina Niemöllera :“Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam pobunio jer nisam bio komunist. Zatim su došli po Židove, a ja se nisam pobunio jer nisam bio Židov. Zatim su došli po sindikaliste, a ja se nisam pobunio jer nisam bio sindikalist. Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio jer sam bio protestant.  Zatim su došli po mene, a do tada više nije bilo nikoga da se pobuni.”
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)