Marketing sa svojim oglašivačima razmahao se i po Hrvatskoj. Svaki dan, sat, minutu, sekundu izloženi smo vrlo agresivnim reklamnim porukama, koje su to efektnije što su besmislenije, a pogotovo ako k tome i nagrizaju samu srž hrvatskoga standardnog jezika. Nisam (još) uspjela shvatiti što bi, na primjer, trebalo značiti Pričajmo tomato, jer je već i glagol pričati ovdje pogrešno upotrijebljen – trebao je stajati jedan drugi, razgovarajmo (a rajčicu, paradajz ili pomidor pustit ću ovom zgodom po strani).
Osim sve više ovakvih nerazumljivih poruka – koje upornim i čestim ponavljanjem postaju i nesvjesno dio našega barem pasivnoga rječnika – sve smo izloženiji i engleskim izrazima tih maga propagandnih riječi, koji očito bolje plivaju u jeziku iz kojega prepisuju, engleskom, nego u materinskom hrvatskom.
Tako i opet čitam u hrvatskim novinama (svejedno kojima i od kojega datuma) nešto što ne razumijem, a što zacijelo ne razumije još barem 90% hrvatskih čitatelja koji uredno plaćaju za tiskovinu koju ne razumiju i što ih čini građanima drugog reda u vlastitoj državi. Koji je to bijes cash-flow? Evo i konteksta, pa vi vidite koliko vam i on pomaže: „Pretpostavlja se da je vrijednost cash-flowera samo u elektronskim medijima oko 80 milijuna eura godišnje.“ Preskočit ću razliku između pridjeva elektronski i elektronički; ovaj potonji bio bi primjereniji medijima, jer se oni služe elektronikom, no tko će o takvim tricama u tom cash-flowu još misliti?!
Pitam sebe i druge: zar je to nešto tako specifično da se nije moglo izreći hrvatskim jezikom? Naravno da nije. To se može reći sasvim razumljivo – priljev sredstava. No koga je briga i za razumljivost i za čitatelje, odnosno gledatelje, premda je cilj tih istih oglašivača uzeti što više novca i od jednih i od drugih?!