Otkako se u samostalnoj i međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj svako malo održavaju neki izbori (pa se meni čini da drugo kao društvo i ne radimo), svjedoci smo da se sve više forsira glagol glasovati na račun prijašnjega glasati. „Objašnjenje“ zasnovano na pučkoj etimologiji koje su nam takvi „znalci“ davali bilo je izvan pameti. Reklo nam se da se glasaju životinje, a ovdje je, zaboga, riječ o predsjedničkim ili parlamentarnim izborima. Ako ste pažljivo pročitali prethodnu rečenicu, vidjeli ste da sam napisala glagol glasati se (ispuštati iz sebe kakav glas, glasaju se životinje). Čak i oni leksikografi koji (meni neznano zašto) izbacuju glagol glasati se (tako urednik Jure Šonje u Rječniku hrvatskoga jezika, 2000.), nego značenje „ispuštati glas iz sebe“ trpaju pod natuknicu glasati, u objašnjenjima ipak barataju povratnim glagolom glasati se: ptica se glasa, ovca se glasa. Takvima je „davati glas na izborima“ samo glasovati. Je li baš (samo) tako?
U starijoj hrvatskoj leksikografiji stanje je šaroliko. Parčić (1874) i Deanović (1942) imaju jedno i drugo (birati = glasovati, ali izglasati = glasanjem odobriti). A Slavko Pavešić u svojem Jezičnom savjetniku s gramatikom (1971) čak navodi da je glagol glasati u značenju „dati svoj glas na izborima“ bolji od glagola glasovati jer je prikladniji za izvođenje drugih riječi: glasač, glasački, nadglasati, preglasati, izglasati itd. Kako vidimo, sve su navedene riječi u vezi s glagolom glasati i nikoga nisu dovele ni u kakvu zabunu. Treba dobro razlikovati glagole glasati i glasati se. No kako je krenulo, teško ćemo se vratiti na ono što smo iz jezika izgurali, makar bilo i bolje. Politika, političari, ali i jezikoslovci koji su se slizali s političarima (svih boja i predznaka), učinili su svoje, a narod – poslušan (zastrašen), a neupućen – nekritički prima sve što mu takvi nude.