Ponukan viješću kako je još jedan hrvatski Golijat dobio praćkom u oko i tetura omamljen pred provalijom stečaja letimičnim pogledom na statistiku ostao sam začuđen kako se to nije dogodilo i ranije. Naime, “Algoritam“ gigant nakladništva pao je pod naletima vjerovnika i uređenja koje je toliko marginaliziralo kulturu i samo čitanje da se kupovina knjige smatra luksuzom.
Mogao bih sada pisati o spašavanju nekih tvrtki koje su državi „od posebne važnosti“ ali ispao bih naivac, jer niti jednoj vlasti nikada nije bio u interesu narod širokih pogleda i svjetonazora. Narodom je neizmjerno lakše manipulirati kada nema onaj krucijalni stav koji se gradi kroz informiranje, kroz shvaćanje, kroz znanje.
U današnje vrijeme kada je potrošačko društvo na vrhuncu, kada je sve od igle do lokomotive dostupno uz samo nekoliko klikova mišem, kada je u Hrvatskoj u porastu otvaranje lječilišta i komuna koje se bore protiv internetske ovisnosti, u vrijeme kada prosječni Hrvat provede nekoliko sati online, isti taj prosječni Hrvat pročita četiri knjige godišnje. To i ne zvuči strašno zar ne? Da preformuliram. Više od pola populacije u Hrvatskoj ne pročita NITI JEDNU knjigu godišnje!!! Sad već zvuči pomalo zabrinjavajuće, možda i šokantno. Po svim anketama pri samom smo dnu prosjeka modernog svijeta. Postoje olakotne okolnosti. Jasno nam je kako se standard u kojem živi prosječan Hrvat nikako ne može mjeriti sa tim istim „modernim svijetom“. Tako ćete u lijepoj našoj za jednog klasika svjetske književnosti raditi cijeli dan, dok prosječan Amerikanac novac za istu knjigu zaradi za manje od pola sata. Neki će reći da sam letvicu postavio previsoko, ali kad se već uspoređujemo nikako mi ne pada na pamet da nas uspoređujem sa onima koji su ispod nas. Olakotna okolnost svakako, ali nikako ne i izgovor. Ako nemamo novca za kupovinu skupih knjiga, što je sa onih simboličnih pedeset kuna za GODIŠNJU članarinu u knjižnici? Godina dana u kojima je dostupan cijeli svijet. Svi veliki mislioci kroz povijest čovječanstva – dodirljivi, sve povijesne činjenice – shvatljive. Knjižnice su postali prostori u kojima se održavaju kulturni programi koje posjećuju samo rijetki, mjesto na kojima se po shvaćanjima onih sa terasa obližnjih kafića sakupljaju lokalni ridikuli iliti čudaci. Dakle ne samo kako je nestala kultura čitanja nego su i ljudi koji čitaju prokazani prstom poruge i omalovažavanja. U redu, shvaćam kako plešem po tankoj žici apsurda.
Nikada ne bi rekli kako će u vrijeme procvata informativne mreže živjeti ljudi sa agorafobijom u očima, ljudi kojima je pogled sužen upravo na širinu zaslona kompjutera ili mobitela. Čitanje postaje gubljenje vremena dok isto to vrijeme gubimo hvatajući se kao sitna riba u društvenim mrežama zatupljenosti i sna o jednom like -u više (lijepi naš jezik).
Zato sada kliknite onaj crveni X u gornjem desnom kutu vašeg ekrana, uzmite knjigu u ruke, pomirišite taj gorko – slatki melem ljudske kulture i poimanja, tu simbiozu opipljivog i duhovnog. Ako pročitate samo jednu knjigu već ste iznad prosjeka one polovice stanovništva koja ne poima to produhovljeno iskustvo i to vas čini nadprosječnima. Turković offline!!!
Darko Turković