Sasvim je naravno da se imenice grupa i skupina smatraju gotovo istoznačnicama. No ističem ono „gotovo“, jer se ipak ne mogu bez ostatka zamjenjivati. Naravno je i to da obje znače više ili manje ljudi ili pojedinaca na okupu, i to tako da čine cjelinu ili djeluju kao cjelina. Vrlo se često ljudi udružuju u nekom zajedničkom poslu, pa grupa ili skupina može činiti i ekipu, tim i sl. Dakle, može se reći i radna grupa i radna skupina, i interesna grupa i interesna skupina itd. No već kod imenice grupacija vidjet ćemo da bez početne imenice grupa ne možemo. Grupaciju čini više organizacija povezanih zajedničkim interesom. Tvorba nije moguća od osnovne riječi skupina. Ni umanjenicu ne tvorimo od skupine nego od grupe, pa dobivamo raznorazne grupice (ne i skupinice). Kad bismo (po nalogu onih šturih i uskogrudnih) sasvim istjerali imenicu grupa iz hrvatskoga jezika (i to samo zato što je tuđica, no takva da se već debelo ukorijenila u hrvatskom jeziku, što pokazuju i izvedenice), od čega bismo tvorili glagole grupirati, grupašiti? Rječnici barataju imenicom grupa i u tumačenju glagola grupirati. On znači: podijeliti (se) u grupe, skupine; svrstati (se), razvrstati (se), dijeliti (se) u grupe. Grupašiti pak (čest glagol u političkom žargonu) znači stvarati posebnu grupu unutar neke organizacije, ustanove, poduzeća za ostvarivanje zasebnih sebičnih interesa. I pridjevi skupni i grupni vrlo se blisko dodiruju (grupni rad, skupni nastup), no ona fina razlika vidi se kad pridjev skupni znači zajednički. Jer zajednički i grupni / skupni više nisu ni bliskoznačnice. Vidjet ćemo da se skupina i grupa ne mogu samo tako zamjenjivati ni u vojnom jeziku, a ni u jeziku pojedinih struka. Tako npr. postoje (samo) vojne grupacije (ne skupine), Grupa armija Jug (njemačke trupe u Drugom svjetskom ratu), Grupa 220 (nekadašnji glazbeni sastav), grupna psihologija, grupna terapija, grupna nastava, grupna dinamika (u psihologiji), znanost o grupnoj dinamici (nema skupine), zatim grupna pedagogija, studijske grupe na fakultetima koji ih imaju više (takav je npr. Filozofski fakultet, ima petnaestak studijskih grupa koje se mogu studirati jednopredmetno ili, češće, dvopredmetno). A ako vas ni dosad nisam uspjela uvjeriti u nužnost opstanka imenice grupa u hrvatskom jeziku, mislim da će vas konačno uvjeriti kada kažem – krvna grupa (nikada i nipošto skupina). Zgodno je primijetiti da rodonačelnici razlikovnih rječnika u Hrvata, Petar Guberina i Kruno Krstić, ni grupu ni skupinu (kao da bi samo jedna bila dobra u hrvatskom jeziku) u svojim Razlikama između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika (1940) – nemaju. Dakle, zamjena imenice grupa imenicom skupina moguća je kad se misli na skup pojedinaca, predmeta i pojmova, no pokazala sam da ima slučajeva kada ta zamjena nije moguća, pa je ne treba ni forsirati.