Nema mjesta – javni natpisi, programi Hrvatske radiotelevizije, dnevni i tjedni tisak – gdje se vrlo često ne susrećem s dubinskim neznanjem. Svega. Danas, recimo, zemljopisa. I to upravo onih koji bi nam trebali davati istinite i precizne informacije, a to su novinari u tim medijima ili autori poruka u javnim natpisima. Ne znam koliko im treba da nauče kako se npr. naš otok ne zove Mali Lošinj nego samo Lošinj (a Mali Lošinj i Veli Lošinj naselja su na tom otoku) – a to su, pretpostavljam, punoljetni ljudi s barem završenom srednjom školom, pa je potpuno neshvatljivo da u najmanje 12-godišnjem školovanju ni to nisu u svojoj i o svojoj domaji uspjeli naučiti. Naravno da je onda u njihovim očima sasvim legitimno da ne znaju ni kako se zove najviši planinski masiv na Zemlji. Sudeći po pisanju jednoga hrvatskog dnevnog lista, njegovi ga novinari zovu Himalaji – dakle, njima je to imenica muškog roda u množini. Doduše, nisu u tome osamljeni. U srpskom jeziku tako je pravilno – nominativ Himalaji, genitiv Himalaja itd. No u hrvatskom jeziku nije. U hrvatskom je to imenica ženskoga roda u jednini – dakle, nominativ Himalaja, genitiv Himalaje itd.
Ovaj podatak uopće nije strogo povjerljiv da bi bio pomno skrivan i da bi njegovo otkrivanje iziskivalo silan mar i trud. Dapače, on je vrlo lako provjerljiv u svakom rječniku hrvatskoga jezika, leksikonu, enciklopediji i sličnim izdanjima, od kojih – dokazuju to svojim pisanjem – mnogi hrvatski novinari upravo panično zaziru. Ili ih još nisu ni otkrili?
Himalaja
