Aktualno OG sada Ogulin

Grad izgubljenog vremena!

Da,  to je naš grad! Hodajući ulicama možemo vidjeti kako grad podno Kleka postaje grad ruševina i napuštenih kuća. Kao iz nekog seta za horor ili ratne filmove, nanizalo se mnogo  napuštenih i zapuštenih objekata i zubu vremena prepuštenih, iz tko zna kojih razloga.
Da li je tu riječ o nesređenim imovinsko pravnim odnosima, završecima  obiteljskih loza bez nasljednika, da li je to odlazak u svijet u potrazi za boljim životom, ili je to nemaran odnos i nebriga prema svojem vlasništvu, a u krajnjem slučaju i neimaština, to je teško doznati.
Pisalo se već na našem portalu o ruševini u Zagradu, u Nazorovoj ulici, pa o staroj Rogovićevoj kući u Preradovićevoj ulici, kao i mnogim drugim njima sličnim,  koje ne samo da narušavaju sliku našeg grada već prijete i sigurnosti naših građana, primjerice  djece i nestašnih avanturista. Ruševine prijete urušavanjem, ali i širenjem raznih bolesti, jer su  leglo štakora i služe pojedinim “savjesnim” građanima kao deponiji za odlaganje otpada .
Zadržati ćemo  se na primjeru stare Rogovićeve kuće, poznate kao “mrzle p…e”, čije nam ime da naslutiti o čemu se tu radi.
Obišli smo jučer i ovu, jednu u nizu dugogodišnje napuštenih i zapuštenih kuća od strane  vlasnika.
Izgrađena je davnih godina i promijenila mnoge vlasnike, kao i stanare, ali zub vremena bio je jači, sada zjapi urušena, napuštena i prepuštena kao sklonište za raznorazne glodavce i puzavce u samom središtu grada, kao podsjetnik na neka prošla vremena.
Prema riječima našeg sugovornika, koji je želio ostati anoniman, doznajemo da se kao katastarski vlasnik u posjedovnom listu ureda za katastar navodi, odavno pokojni Radivoj Rebić iz Beograda, dok se, vidi apsurda, u posjedovnom listu gruntovnice Ogulin kao vlasnici navode  četiri osobe koje su nakon smrti svojih bližnjih naslijedile dijelove nekretnine, ali do dana današnjeg nitko od njih ne zna koliko čega i u kojem dijelu. No, bitno da su  vlasnici i to jedan iz Ogulina, jedan iz Londona, jedan iz Njemačke i jedan iz Beograda.
Njihovi bližnji još davne 1918 godine nakon 1. Svjetskog rata dobili su na korištenje, tada u stanju kakvo priliči za stanovanje, navedene nekretnine od strane vlasti da bi nakon 2. Svjetskog rata  iz kojekakvih razloga napustili taj objekt, a tadašnja narodna vlast ga je 1956. nacionalizirala te dodijelila na korištenje nekim novim korisnicima, koje nisu smatrali važnim za provođenje kroz gruntovne ili katastarske knjige, a sada smo svjedoci baš tih nesređenih knjiga.
Nedugo nakon Domovinskog rata i ti isti stanari iz jednog dijela bivaju izvlašteni od strane općinskih vlasti, te je ta stara Rogovićeva kuća srušena, uz razno razne priče da će se graditi zgrada za stradalnike Domovinskog rata (invalide i dragovoljce) što je bilo samo mazanje očiju javnosti i smirivanje duhova. Samim time napušten je je i preostali dio koji se nalazio u sklopu stare Rogovićeve kuće i prepustio  zubu vremena.
Njeni vlasnici nikada nisu zatražili povrat nacionalizirane i oduzete imovine kao što su neki mnogi savjesni vlasnici i učinili za svoje nekretnine, a za što su imali dovoljno vremena jer je javnost brujala o mogućnosti povrata  istih u njihovo vlasništvo.
Napušten objekt sada stvara probleme vlastima, ali i stanarima koji žive u blizini, jer služi kao odlagalište otpada, ili javni wc u dane održavanja ogulinskog placa. Samim svojim izgledom narušava i sam izgled, ali i ugled grada, budući se nalazi u samom središtu, pored  željezničke i autobusne stanice i dostupna je oku javnosti.
U puno navrata građani su se obraćali vlasti Grada Ogulina s navedenim problemom pisanim putem, direktnim pozivima nadležnim službama kao i putem medija, na što su se gradske vlasti jednostavno oglušile i skrenule temu na neke oku ljepše stvari u bližoj okolini.
Na primjer, bili smo u mogućnosti 31. ožujka 2014.  jednog građanina vidjeti kako u emisiji „Što vas žulja“, postavlja pitanje gradskim vlastima što učiniti s tim problemom objekta u Preradovićevoj ulici s obzirom da on živi u neposrednoj blizini. Naravno, gradonačelnik  plasirao, u svom odgovoru, susjednu Saborčansku ulicu, netom rekonstruiranu i ukrašenu zbog izgradnje kanalizacijskog sustava i prikrio široj javnosti stvarnu sliku stanja.
Naš sugovornik još podsjeća da nam i sam zakon nalaže i propisuje sankcije za nebrigu o takvim zgradama, a u krajnjem slučaju moguće je i  izvlaštenje i oduzimanje vlasništva. Uglavnom, pišu samo kazne građanima za nepokošenu travu ili složena drva u gradskim naseljima, dok se od gorućih problema bježi.
Postavlja se pitanje šta kada vlasnik ne vodi brigu, a ujedno i sustav, u ovom slučaju grad, kao i njegove institucije zakažu?
“S jedne strane možemo  vidjeti kako se grade  prometnice koje ne vode nigdje i vrše se pritisci na građane i vlasnike nekretnina, kao u slučaju Kopšiva, iako u ovom slučaju ti isti vlasnici vode brigu o svojoj imovini i jedini im je izvor prihoda . Postavljam stoga pitanje: da li se gradska vlast, odnosno  vodstvo Grada Ogulina toliko bahati samo onda kada je to nužno za njihovu dugogodišnju opstojnost i poduzimaju određene korake i koriste propisane zakonske regulative izvlašćivanja s nekretnina i stavljanja istih u svoj posjed, pod izlikom kako vode  brigu o boljitku grada i njegovih građana? Odgovor nećemo dobiti nikada, već ga možemo samo naslutiti”-rezignirano je zaključio naš sugovornik i dodao da živimo u gradu izgubljenog vremena!
Da bismo vam dočarali kakvo je doista stanje, otišli smo u Preradovićevu i Saborčansku ulicu i fotografirali ovaj “čudesan” spoj  ruševina i gradskog parkirališta, u samom središtu Ogulina!